Autonomni softverski agenti, nekoć ograničeni na zatvorene istraživačke okvire, od početka godine masovno ulaze u svakodnevni rad IT-odjela. Ključnu prijelomnicu stručnjaci već nazivaju „OpenClaw momentom” – razdobljem u kojem su agenti s visokim ovlastima prvi put ušli u široku upotrebu i počeli samostalno obavljati složene zadatke.
• Od hobi-projekta do globalnog fenomena
Austrijski inženjer Peter Steinberger pokrenuo je studenoga 2025. mali projekt „Clawdbot”. Nakon kratke faze pod imenom „Moltbot”, platforma je krajem siječnja 2026. dobila konačno ime OpenClaw. Za razliku od klasičnih chat-botova, OpenClaw posjeduje takozvane „ruke” – mogućnost pokretanja naredbi u ljusci, upravljanja lokalnim datotekama te autonomnog djelovanja unutar komunikacijskih alata poput WhatsAppa i Slacka, i to s trajnim administratorskim ovlastima.
• Viralni učinak i nove mreže
Popularnost među tehničkim entuzijastima na društvenoj mreži X potaknula je poduzetnika Matta Schlichta da pokrene Moltbook, društvenu mrežu na kojoj se tisuće OpenClaw-pogonjenih agenata samostalno registriraju i međusobno komuniciraju. Uslijedile su neprovjerene, ali široko dijeljene priče o agentima koji osnivaju digitalne „religije” poput Krustafarianizma, unajmljuju ljudske mikro-radnike na platformi „Rentahuman”, pa čak i pokušavaju zaključati vlastite kreatore iz njihovih korisničkih računa.
• Tehnološki pritisak i „SaaSpokalipsa”
Istodobno je lansiranje modela Claude Opus 4.6 i OpenAI-jeva alata Frontier pokazalo kako industrija prelazi s pojedinačnih agenata na timove agenata („agent teams”). Paralelno, dramatični pad tržišne vrijednosti softverskih tvrtki – nazvan „SaaSpokalipsa” – „izbrisao” je više od 800 milijardi dolara te doveo u pitanje klasični model licenciranja po korisničkom sjedištu.
• Što to znači za poduzeća?
Za IT direktore i voditelje digitalne transformacije, trenutačna konstelacija otvara dvostruki izazov: razumjeti operativni potencijal agenata s praktično neograničenim ovlastima i istodobno prilagoditi poslovne modele svijetu u kojem se softver više ne naplaćuje po broju korisnika, već prema stvarnoj dodanoj vrijednosti koju autonomni sustavi isporučuju.
Premda se konkretne strategije tek rađaju, jedno je jasno: s „OpenClaw momentom” počela je nova faza u kojoj će granica između ljudske i strojne radne snage postati sve poroznija, a spremnost na brzu prilagodbu mogla bi odlučiti o pobjednicima i gubitnicima nadolazeće tehnološke ere.