Na okruglom stolu „Upravljanje rizicima u Digital & AI eri“, održanom u zagrebačkom hotelu Zonar, stručnjaci su upozorili da umjetna inteligencija može biti snažan saveznik, no nikako ne smije postati izgovor za zapuštene procese i kulturu upravljanja.
Slavko Vidović, predsjednik Udruge za promicanje pametnih industrija CroSI, postavio je raspravu u širi okvir onoga što naziva „četiri bijela rata“: kibernetičkog, za talente, za podatke i za platforme. „To je dio svjetskog ratovanja“, istaknuo je, podsjetivši kako su učestali napadi na infrastrukturu poput vodoopskrbe i energetskih mreža često potaknuti državnim akterima.
Ivana Dvorski Lacković s Fakulteta organizacije i informatike podsjetila je da se o upravljanju rizicima najčešće počne govoriti tek kada se dogodi kriza. Upozorila je da sustav upravljanja poduzećem (ERM) ne smije biti „još jedna tablica u Excelu“, nego živi alat koji ulazi u svaku važnu odluku. „Poduzeće mora u prvom redu imati dobro uspostavljen ERM, dobru organizacijsku kulturu rizika i tek nakon toga se zapravo AI tu koristi, kao jedna fina šminka“, rekla je.
Sudionici su se složili da je procesna arhitektura – jasno opisani procesi, odgovornosti i tijekovi odlučivanja – preduvjet za ikakav smislen tehnološki napredak. Bez toga, posebno u javnom sektoru, upravljanje rizicima ostaje rasuto i neusklađeno. Naglašeno je da bi svaki zaposlenik morao sam istraživati gdje AI može pomoći, umjesto da pasivno očekuje upute „odozgo“.
Prikazani su i konkretni primjeri. Stručnjaci Lovro Krpan i Boris Blumenschein demonstrirali su kako se već sada, u oko 70 % slučajeva, koriste mape rizika koje vizualno označavaju „crvene točke“. AI može nad tim mapama simulirati scenarije – od zastoja pojedinog procesa do prelijevanja posljedica na druge dijelove sustava. Razjašnjena je razlika između AI asistenta, koji predlaže korake, i AI agenta, koji samostalno generira rizike, povezuje ih i predlaže mjere.
Najveći iskorak, tvrde, donose multiagentski sustavi. U jednoj vježbi, 13 agenata paralelno je pregledalo procese, projekte i regulatorne zahtjeve te ih spojilo u jedinstvenu mapu rizika. Blumenschein je iz prezentacije izvukao četiri zaključka: u vremenu velikih promjena priliku mogu iskoristiti i „mali igrači“; odluke se moraju donositi brže, uz filozofiju „fail fast“; tehnologija je dovoljno zrela da pomogne; a bez razvoja novih kompetencija nema stvarne prilagodbe.
Zajednički nazivnik rasprave bio je jasan: umjetna inteligencija može spektakularno ubrzati analizu i vizualizaciju prijetnji, ali neće popraviti loše postavljene procese, niti zamijeniti kulturu odgovornosti. AI je, slikovito rečeno, „fina šminka“ – no prava snaga dolazi tek kad je organizacijska arhitektura već zdrava i funkcionalna.