Umjetno stvorena glumica Tilly Norwood, koja bi 2025. trebala debitirati na velikom platnu, ponovno je otvorila raspravu o granici između stvarnog i digitalnog u filmskoj industriji. Iako se čini da Hollywood ulazi u posve novu eru, mnogo toga što danas izaziva prijepore već je prije više od dva desetljeća opisao Andrew Niccol u satirično-znanstvenofantastičnom filmu „S1m0ne”.
Niccol, poznat po „Gattaci” i „Gospodaru rata”, 2002. je ispričao priču o redatelju Viktoru Taranskom (tumači ga Al Pacino) koji, pritisnut studijskim rokovima i hirovitom zvijezdom, odluči posegnuti za računalnim softverom koji generira savršenu digitalnu glumicu – plavokosu S1m0ne (Simulation One). Pomoću tipkovnice programira njezin glas, mimiku i emocije, a nova „zvijezda” momentalno osvaja publiku i medije koji očajnički žele upoznati tajanstvenu ljepoticu.
„Zvijezda je digitalizirana, zakoračili smo u novu dimenziju; naša sposobnost stvaranja prijevare sada premašuje našu sposobnost da je otkrijemo”, upozorava Victor dok mu vlastita obmana postupno izmiče kontroli.
Kad je film stigao u kina, računala su tek počela omogućavati fotorealistične likove poput Aki Ross iz „Final Fantasyja” ili Golluma iz „Gospodara prstenova”. Danas, nakon holivudskog štrajka glumaca i scenarista 2023. potaknutog upravo strahom od neumjerene uporabe umjetne inteligencije, „S1m0ne” se gleda gotovo kao dokumentarac.
Pojava Tilly Norwood – prve deklarirano AI glumice koju nitko ne skriva poput S1m0ne – dodatno naglašava Niccolovu proročansku oštricu. Ona dolazi u vrijeme kada je publika već navikla na digitalno pomlađivanje glumaca, hologramske nastupe glazbenika i bešavne deepfake videe na društvenim mrežama.
Film iz 2002. nudi i mračnije slutnje: Victor razmišlja kako „lakše je prevariti 100.000 ljudi nego jednog čovjeka”, dok S1m0ne izjavljuje „ja sam smrt stvarnog”. U svijetu koji sve teže razlikuje stvarno od generiranog, pitanje je može li – i treba li – ljudska kreativnost ostati posljednja linija obrane.
S1m0ne je, dakle, napravila korak dalje od svojih CGI prethodnika, najavila digitalne avatare na koncertnim pozornicama, pomladila Al Pacina u „Ircu” i pružila predložak za budućnost u kojoj bi – kako film sugerira – netko poput Tilly Norwood mogao ne samo glumiti nego i ozbiljno konkurirati za istu pažnju, novac pa čak i politički utjecaj kao i njezini ljudski kolege.
Hollywood je, čini se, konačno stigao ondje kamo ga je Niccol odveo prije 23 godine. Pitanje je samo hoće li publika prepoznati granicu – ili će ga, kako to S1m0ne najavljuje, u potpunosti uroniti u „Simulation One”.