Verica Jakas iz Splita 26. lipnja rano ujutro primila je poziv majke iz Betine na Murteru: „Verice, zovi Hitnu pomoć, ocu šiklja krv iz grla”. Njezin otac Marinko, onkološki bolesnik koji je ranije operirao grkljan i jezik, krvario je iz rane na vratu.
• 7.25 – prvi poziv Verice broj 112; preusmjeren iz Splita u Šibenik. • 7.33 – operaterka Zavoda za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije završava ispitivanje. Obitelj u međuvremenu šalje još tri poziva. • 7.56 – na adresu stiže tim T2 iz Tisnoga (medicinska sestra, tehničar, vozač, bez liječnika). Pacijentu daju kisik i infuziju i čekaju tim s liječnikom. • 8.04 – T1 s liječnikom polazi iz Vodica. • 8.35 – tim T1 preuzima pacijenta u Betini. • 8.50 – polazak prema šibenskoj bolnici. • 9.18 – dolazak u bolnicu, gdje Marinko ubrzo umire.
Ukupno je prošlo 70 minuta od prvog poziva do dolaska tima s liječnikom. „U 21. stoljeću čekati liječnika 70 minuta? Toga nema ni u Afganistanu”, rekla je Verica, ističući da ne traži povratak oca, nego odgovore.
Prema neslužbenim informacijama iz Zavoda, T2 je poslan jer je bio najbliži, a transport bez stabilizacije procijenjen je kao rizičan. Zavod godinama traži vraćanje tima T1 u Tisnome, ukinutog 2016., ali bez uspjeha. Ovoga ljeta dobili su odobrenje za novi T1 i 1. lipnja raspisali natječaj za jednog liječnika – nitko se nije javio.
Verica se obratila medijima nadajući se da će „ova grozna priča spasiti barem jedan život”. No dok Tisno ne dobije stalni tim s liječnikom, stanovnici Betine i okolnih mjesta i dalje će se oslanjati na udaljene ekipe – i dragocjene minute.