Američke dubinske bombe u lipnju su raznijele ključna iranska postrojenja za obogaćivanje urana u Fordowu, Matanzu i Isfahanu. Nekoliko tjedana poslije tadašnji američki predsjednik Donald Trump trijumfalno je izjavio da je „iranski nuklearni program uništen”.
No, procurjeli izvještaj američke Vojno-obavještajne agencije (DIA) pokazuje drukčiju sliku – i ujedno je s dužnosti koštao njezina dosadašnjeg zapovjednika, generala Jeffreyja Krusea. Dokument otkriva da je program tek nakratko usporen: Teheran danas ima nešto više od 400 kilograma uranija obogaćenog na 60 %, čak 50 % više nego početkom godine.
Stručnjaci procjenjuju da bi Iranu trebalo svega nekoliko mjeseci da postojeću zalihu pretvori u oko 230 kilograma uranija pogodnog za oružje. Ta količina, prema istom izvješću, dostajala bi za čak devet nuklearnih bojevih glava.
„Kada bi Teheran stvarno došao do nuklearne bombe, to bi bila potpuna prekretnica u geopolitičkim odnosima, ne samo na Bliskom istoku već i na globalnoj razini”, kaže gruzijski analitičar Vazha Tavberidze. Uvjeren je da bi prvi reagirao najveći iranski suparnik u arapskom svijetu, Saudijska Arabija, koja bi brzinom počela razvijati ili kupovati vlastito oružje. Sličnim putem, dodaje, mogli bi krenuti i Turska te Egipat.
Širi domino-efekt pogodio bi i međunarodne institucije: kredibilitet UN-a i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) već godinama počiva na ideji neširenja nuklearnog oružja. Novo iransko oružje pokazalo bi da je tabu moguće probiti, a snažnije zapadne sankcije gurnule bi Teheran još odlučnije u orbitu Rusije i Kine. Istodobno bi se Izrael osjećao ozbiljno ugroženim, s nepredvidivim posljedicama za sigurnost regije.
Dva su glavna motiva iranskog režima da što prije postane nuklearna sila. Prvi je status nedodirljive države – onaj koji danas uživa, primjerice, Sjeverna Koreja. Drugi je učvršćivanje unutarnje vlasti nakon što je ugled vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija poljuljan nedavnim izraelskim zračnim udarima, tijekom kojih se, prema medijskim navodima, danima skrivao u bunkeru.
Iako se u javnosti najviše govori o samoj bojevoj glavi, stručnjaci podsjećaju da je jednako važan i nosač. Iran godinama ulaže u raketni program srednjeg, pa čak i mogućeg dugog dometa. Tijekom nedavnog kratkog, ali žestokog izraelsko-iranskog rata njihove su rakete probile izraelski sustav Željezne kupole i pogodile strateške ciljeve, što pokazuje koliko je raketna komponenta već uznapredovala.
Zaključak DIA-e jasan je: prijetnja nije uklonjena nego samo odgođena. Teheran ostatke oštećene infrastrukture obnavlja brže nego što je očekivano, a put do statusa nuklearne sile skrati se sa svakim novim kilogramom obogaćenog uranija.
