Velika međunarodna analiza koja je obuhvatila više populacijskih istraživanja otkriva da je autizam vjerojatno podjednako zastupljen među djevojčicama i dječacima, što dovodi u pitanje dugogodišnju procjenu da je poremećaj četiri puta češći kod dječaka.
Istraživači su kombinirali podatke prikupljane od rane dječje dobi, ne oslanjajući se samo na kliničke dijagnoze – za koje naglašavaju da mogu biti pristrane – već i na objektivne mjere ponašanja, komunikacije i socijalnih vještina. Kada su promatrane same autistične osobine, omjer dječaka i djevojčica gotovo je nestao.
Ključni razlog podzastupljenosti u statistikama, navode autori, leži u tome što se autizam kod djevojčica često drukčije manifestira. Mnoge djevojčice svjesno ili nesvjesno koriste tzv. „maskiranje” – imitiraju društveno prihvatljiva ponašanja i teme interesa kako bi se uklopile. Time njihovi simptomi ne odgovaraju klasičnom profilu definiranom kroz promatranje dječaka, pa stručnjaci i roditelji češće propuštaju prepoznati poremećaj.
Posljedice zakasnjele ili pogrešne dijagnoze mogu biti ozbiljne: djevojčice bez formalne potvrde autizma nerijetko ne dobivaju adekvatnu podršku u školi, a češće razvijaju anksioznost, depresiju i osjećaj socijalne izolacije.
Autori istraživanja zato pozivaju na redefiniranje dijagnostičkih alata kako bi obuhvatili širi raspon ponašanja i interesa. Upozoravaju da bi zadržavanje starih kriterija dovelo do toga da tisuće djevojčica i dalje ostanu bez dijagnoze – i bez pomoći koja bi im olakšala odrastanje i uključivanje u društvo.