Fosili pronađeni na nalazištu Naashoibito u sjeverozapadnom Novom Meksiku otkrivaju da su dinosauri bili u punom zamahu sve do kataklizmičnog udara asteroida prije 66 milijuna godina, pokazuje istraživanje objavljeno u časopisu Science.
Znanstvenici su pomoću dviju metoda – analize promjena Zemljinog magnetskog polja zabilježenog u stijenama te radiometrijskog mjerenja raspada izotopa u zrncima pijeska – ustanovili da je sloj s fosilima star oko 340 000 godina prije udara. U geološkoj skali riječ je o tek „treptaju oka”, što dovodi u pitanje staru pretpostavku da su dinosauri bili na zalaznoj putanji.
„Starost faune dinosaura Naashoibito dugo je bila kontroverza“, napominje paleontolog Dan Peppe sa Sveučilišta Baylor. Nova datiranja, kaže, pokazala su da su fosili nastali „u najkasnijoj kredi, neposredno prije katastrofe“.
Među ostacima je i divovski Alamosaurus – biljojed težak više od 30 tona i dug oko 30 metara – zajedno s grabežljivim Tyrannosaurom, rogatim Torosaurom, oklopnim i pačjim kljunovima te raznim vrstama dinosaura nalik pticama. Usporedba s istodobnom sjevernom formacijom Hell Creek otkriva izrazitu ekološku podjelu: Tyrannosaur i Torosaur javljaju se na oba područja, no sauropodi poput Alamosaurusa potpuno su izostali na sjeveru.
„To pokazuje da dinosauri nisu bili jedna homogena zajednica sklona propadanju. Bili su raznoliki i brojni sve do samog kraja krede“, naglašava Peppe.
Suautor studije, paleontolog Steve Brusatte sa Sveučilišta u Edinburghu, ističe simboliku giganta koji je preživio do posljednjeg trenutka: „Ništa ne ilustrira kako su dinosauri živjeli i napredovali do samog kraja bolje od činjenice da je Alamosaurus, jedna od najvećih kopnenih životinja u povijesti, svjedočio padu asteroida.“
Udarcem na području današnjeg poluotoka Yucatána asteroid je zbrisao oko 75 % svih vrsta na Zemlji, ostavivši na životu samo avijanske potomke dinosaura. Nova studija, međutim, pokazuje da katastrofa nije prekinula spor proces izumiranja, nego je naglo zaustavila uspješan i razgranat ekosustav.
Brusatte zaključuje dramatičnom slikom: u jednom je trenutku tlo podrhtavalo pod težinom stvorenja „velikog poput mlaznog aviona“, a u sljedećem se „cijela Zemlja tresla od energije koju je oslobodio asteroid“.