Krvavi povratak francuske Velike armije iz Rusije 1812. dugo se opisivao kao kombinacija zime, gladi i tifusa. No istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology dodaje još dvije smrtonosne karike u taj lanac – paratifus i recidivnu groznicu koju prenose uši.
• Znanstvenici su sekvencirali DNK izdvojenu iz zuba 13 vojnika pokopanih u masovnoj grobnici otkrivenoj 2001. u Vilniusu, ključnoj postaji na ruti povlačenja. Masovni grob sadrži posmrtne ostatke procijenjenih 2 000 do 3 000 Napoleonovih ljudi.
• Četiri uzorka nosila su bakteriju koja izaziva paratifus, a dva su otkrila Borreliju recurrentis, uzročnika recidivne groznice prenosive tjelesnim ušima. Ovi patogeni dosad nisu bili dokumentirani u vezi s vojnim kolapsom 1812.
• „Vilnius je bio točka u koju su vojnici ušli iscrpljeni, izgladnjeli i bolesni. Naše analize pokazuju da su se, uz zimu i glad, po njima širile i dodatne zarazne bolesti“, izjavio je voditelj studije Nicolás Rascovan, molekularni biolog i genetičar s pariškoga Instituta Pasteur.
• Simptomi dviju bolesti – visoka temperatura, jaka glavobolja, bolovi u mišićima i trbuhu, proljev ili zatvor, opća slabost – podudaraju se s opisima kroničara povlačenja, što upućuje da su mogli znatno pridonijeti golemom broju žrtava.
• Ranija DNK analiza iz 2006. na 35 drugih posmrtnih ostataka iz iste grobnice potvrdila je tifus i rovovsku groznicu. Ovoga puta ti patogeni nisu otkriveni, što ilustrira složen mozaik infekcija koje su paralizirale Napoleonovu vojsku.
Pozadina tragedije
Napoleon je u lipnju 1812. u Rusiju poveo oko pola milijuna vojnika. Do povlačenja pred Moskvom i ledenom zimom, broj se drastično smanjio; procjene govore o čak 300 000 poginulih. Nova studija ne nastoji kvantificirati udio paratifusa i recidivne groznice u toj brojci, ali jasnije oslikava medicinsku dimenziju katastrofe.
„DNK nam omogućuje da imenujemo infekcije koje se ne mogu razlikovati samo po simptomima. Kombinacija patogena s različitim putovima prijenosa otkriva koliko su sanitarni uvjeti bili loši“, naglašava Rascovan i dodaje da će šira genomska istraživanja na drugim lokalitetima dodatno rasvijetliti zdravstvenu sliku kampanje 1812.
Usavršavanje metode drevne DNK tako ne samo da potvrđuje zapise o Napoleonovu povlačenju nego i produbljuje razumijevanje povijesnih katastrofa, povezujući arheološke nalaze, medicinu i vojnu povijest u jednu puniju priču o ljudskoj ranjivosti na rat i bolest.