Norveška se malim gradom Arendalom upisuje na kartu europske tranzicije prema električnoj mobilnosti. Tamošnja energetska grupacija Å Energi prije četiri godine okupila je ABB, Siemens, mirovinski fond PKA i investicijsku kuću Nysnø te osnovala tvrtku Morrow Batteries – prvu velikoserijsku europsku tvornicu LFP baterija.
LFP (litij-željezno-fosfatne) baterije posljednjih su godina glavni adut kineskih proizvođača električnih vozila jer su jeftinije i izdržljivije od zapadnih NMC rješenja. Rezultat je dramatična promjena na tržištu: danas je pet od deset najvećih svjetskih marki e-automobila kinesko, a modeli poput BYD-ova Dolphin Surfa u Europi startaju s cijenom od 22 900 eura.
Profesor poslovne ekonomije David Bailey upozorava: „China has a huge cost advantage through economies of scale and battery technology. European manufacturers have fallen well behind … Unless they wake up very quickly and catch up, they could be wiped out.”
Morrow trenutačno proizvodi LFP ćelije za skladištenje sunčeve i vjetroelektrične energije te za vojnu opremu, a do 2029. planira izgraditi još tri pogona u Arendalu kako bi opskrbljivao i automobilsku industriju. Projekt podržavaju norveška država kreditnim jamstvima i Europska unija, koja u LFP-u vidi najbrži put za smanjenje ovisnosti o kineskim dobavljačima.
Norveška je logičan poligon: prošle je godine čak 90 % novih automobila u zemlji bilo na struju, a vlada želi da svi novoregistrirani modeli već krajem ove godine budu bez emisija. Iako Norveška nema vlastitu autoindustriju, ulazak u proizvodnju baterija otvara joj novu izvoznu nišu i daje europskim proizvođačima oružje u cjenovnom ratu s Kinom.
Pokušaji drugih europskih start-upova, poput Northvolta u Švedskoj i Britishvolta u Ujedinjenom Kraljevstvu, završili su stečajem. No Morrow pokazuje da se, uz partnerstvo industrije i države, riskantni projekti mogu pretvoriti u stratešku prednost — ne samo za investitore, nego i za klimatski ciljeve kontinenta.
Ako projekt uspije, Europa bi prvi put dobila ozbiljnog proizvođača LFP ćelija, smanjila troškove električnih vozila i ublažila svoju ovisnost o kineskim dobavljačima. U uvjetima u kojima prijelaz na čistu energiju mora biti zajednički pothvat, norveški recept — spoj javnog novca i privatne inovacije — pokazuje da povremeno treba riskirati i izvan uobičajenih profitnih linija.
