Nina Violić, jedna od najintrigantnijih hrvatskih filmskih i kazališnih umjetnica, prvi put se okušala u ulozi redateljice predstave. Komad „Zakopana čuda”, nastao prema tekstu pjesnikinje i dramatičarke Monike Herceg, na scenu donosi sve faze ljubavne veze – od zaljubljivanja preko razvoda do smrti.
„Što sam se više bavila tim tekstom, to mi je bilo nevjerojatnije da ga je napisala toliko mlada autorica. Toliko nježnosti, krhkosti i mudrosti o ljubavi”, istaknula je Violić. Dodala je da je komad gotovo u cijelosti zadržala u izvornom obliku jer ju je „užasno inspirirao”.
U središtu priče stoji bračni par kojeg tumače Leon Lučev i Jelena Graovac Lučev, partneri i izvan scene. Violić otkriva da je upravo njihova stvarna povezanost unijela posebnu slojevitost u proces: „Tekst je izravan i intiman. Tražio je od svih nas da se iskreno otvorimo i zaronimo duboko u sebe. Mislim da su oboje ušli još dublje – ne toliko osobno, koliko u sam odnos.”
Ljubav, ali i njene sjene, kontinuirana je preokupacija Violić. Za film „Baci se na pod” osvojila je niz nagrada, no podsjeća da joj je to tek dio šire tematike. U prvom kratkom filmu „Odvajanje” istraživala je strah od razdvajanja od vlastitog djeteta, dok se u drugom radu bavila „osobnim fašizmom koji svi nosimo, a nismo ga svjesni”. Taj je film snimljen prije desetak godina, a Violić vjeruje da bi danas bio „još aktualniji”.
O glumačkoj i umjetničkoj hrabrosti progovorila je i kroz temu golotinje na sceni: „Ne postoji ništa toliko veličanstveno, krhko i slobodno kao golo žensko tijelo koje nosi godine. Što sam starija, to želim imati manje odjeće na pozornici i pred kamerom.” Kritizirala je činjenicu da se od glumica često očekuje skidanje bez jasne umjetničke svrhe, za razliku od konceptualnih umjetnica poput Vlaste Delimar, čiji čin „uvijek nosi stav”.
Predstava „Zakopana čuda” svojevrsni je nastavak Violićina dugogodišnjeg istraživanja ljubavi, slobode i tamnih kutaka ljudske intime. Publiku čeka, kako kaže, „vožnja kroz radost, bol i pomirenje – sve ono što jednu vezu čini duboko ljudskom”.