Gojko Šušak ostaje jedna od najprotuslovnijih osoba novije hrvatske povijesti. Kao ratni ministar obrane bio je ključan u organiziranju obrane tijekom Domovinskog rata, no istodobno je, vodeći radikalno desno krilo Hrvatske demokratske zajednice, otvorio prostor simbolima i retorici koji i danas izazivaju podjele.
Povratak iz emigracije Šušak se nakon školovanja u Rijeci i bijega u Austriju, gdje je živio kao politički emigrant – prema sjećanjima suvremenika ondje je uzgajao svinje, a jednu je, navodno, nazvao po Josipu Brozu Titu – vratio u domovinu u siječnju 1990. Njegov brzi uspon u HDZ-u doveo ga je do čelne pozicije u Ministarstvu obrane, s koje je koordinirao ratne operacije i nabavu oružja.
Dvojako naslijeđe Za jedne simbol odlučnosti u ratu, za druge začetnik „virusa ustaštva” koji, kako upozoravaju kritičari, i danas nagriza demokratski i civilizacijski imunitet države. Ta se napetost ogleda u suvremenim sudskim i policijskim postupcima protiv fašističkih simbola:
• Općinski sud u Ivanić-Gradu nedavno je izrekao novčane kazne od po 2 000 eura trojici građana koji su na dan koncerta pjevača Thompsona na zagrebačkom Hipodromu javno izvodili tzv. rimski pozdrav podignutom desnicom.
• Zagrebačka policija paralelno vodi istragu zbog podizanja desnice i uzvika „ZDS” tijekom dočeka hrvatske rukometne reprezentacije na Trgu bana Jelačića.
Takvi postupci pokazuju kako se država danas nastoji pravno obračunati s ekstremističkim simbolima, dok istodobno dio javnosti još uvijek spominje Šuška kao moralnog pokrovitelja radikalne desnice.
Višeslojna ostavština Gotovo tri desetljeća nakon rata, Šuškovo je naslijeđe i dalje predmet prijepora – od rasprava o njegovoj ulozi u vojnoj obrani do pitanja je li HDZ-ovo desno krilo, koje je predvodio, odigralo ključnu ulogu u normalizaciji fašističkih pozdrava u javnom prostoru. Aktualne sudske presude i policijske istrage pokazuju da je borba protiv takvih simbola još daleko od završetka.