Napetosti između Washingtona i Teherana ponovno rastu, a koncentracija ratne mornarice oko Hormuškog tjesnaca daje naslutiti da bi i najmanja iskrica mogla zapaliti širi požar.
Ogroman jaz u konvencionalnoj moći
Najnovija ljestvica Global Firepowera svrstava Sjedinjene Države na vrh svjetske vojne piramide s indeksom moći 0,0699, dok je Iran 14. s 0,2269. SAD raspolaže s oko 1,33 milijuna aktivnih vojnika i dodatnih 800 tisuća rezervista; Teheran ima približno 610 tisuća aktivnih i 350 tisuća pričuvnih snaga, potpomognutih s još 220 tisuća pripadnika paravojnih postrojbi poput Basija. Financijska razlika još je izraženija: godišnji američki obrambeni proračun premašuje 830 milijardi dolara, dok iranski službeno iznosi oko 10 milijardi. Taj se nesrazmjer ogleda u tehnologiji, obuci i logistici.
Sudar doktrina
Američka vojska koncipirana je za globalno projiciranje sile – od nosača zrakoplova i strateškog bombardiranja do umreženih sustava zapovijedanja – što joj omogućuje brzo onesposobljavanje neprijateljske infrastrukture tisućama kilometara od kuće. Teheran s druge strane njeguje asimetričnu taktiku oslonjenu na balističke projektile, dronove i mrežu proxy skupina u regiji, računajući na to da će pritisak na američke baze i saveznike odvratiti Washington od otvorene invazije.
Kako bi izgledao prvi udar
U scenariju ograničene kampanje, Pentagon bi vjerojatno otvorio sukob kombinacijom krstarećih projektila, stealth aviona i udarnog zrakoplovstva s nosača. Primarni ciljevi bili bi radari, zapovjedna središta, položaji balističkih raketa i sustavi protuzračne obrane. Iran bi odgovorio salvama projektila prema američkim bazama u Iraku, Siriji, Kuvajtu, Kataru i Bahreinu te prema infrastrukturnim metama Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Eskalacija izvan kontrole
Vojni analitičari slažu se da bi SAD relativno brzo uspostavio zračnu i pomorsku nadmoć. Ipak, potpuno uništavanje iranskih raketnih, dron i proxy kapaciteta moglo bi potrajati i zahtijevati znatne resurse. U skučenom prostoru Hormuškog tjesnaca, gdje je razmješten sve veći broj ratnih brodova, svaki pogrešno protumačen manevar – od obaranja drona do zalutalog projektila na tanker – mogao bi pokrenuti lanac događaja izvan političke kontrole.
Zaključak stručnjaka nije nimalo umirujući: i ograničeni američko-iranski obračun nosio bi rizik poremećaja globalne opskrbe energentima i destabilizacije cijelog Bliskog istoka – scenarij u kojem, za sada, ne postoji dobra opcija.