Novo sveobuhvatno pregledno istraživanje neuroznanstvenika dr. Petera Coppole dovodi u pitanje uvriježenu pretpostavku da se svijest rađa isključivo u moždanoj kori. U radu pod nazivom „A review of the sufficient conditions for consciousness” Coppola je analizirao desetke eksperimenata, kliničkih slučajeva i životinjskih studija te zaključio: prastari subkortikalni dijelovi mozga, nastali prije više od 500 milijuna godina, dovoljni su za nastanak osnovne svijesti.
• Životinje s odstranjenom korom i dalje pokazuju učenje, emocije i brigu za mladunce. • Djeca rođena s izrazito reduciranom korom smiju se, plaču i prepoznaju roditelje. • Oštećenja kore umanjuju kognitivne sposobnosti, no svijest ostaje; ozljede subkorteksa dovode do kome.
Električna i magnetska stimulacija dubljih regija proizvela je dramatičnije učinke od poticanja kore: od trenutačnoga buđenja iz anestezije do potpunog gubitka svijesti kod eksperimentalnih životinja. Čak i maleni mozak, donedavno smatran irelevantnim za svjesno iskustvo, pokazao je utjecaj na percepciju.
Coppola naglašava da kora i cerebelum svijesti daju jezik, kreativnost, moralno rasuđivanje i osjećaj identiteta, ali temeljna „iskra” počiva u evolucijski starim neuronima koje dijelimo s brojnim životinjskim vrstama.
Impikacije su dalekosežne: ako je svijest ukorijenjena u dubljim moždanim strukturama, ona je vjerojatno šira i rasprostranjenija nego što se pretpostavljalo. To otvara pitanje prava životinja, mijenja kriterije za procjenu stanja pacijenata u komi i sugerira da je čovjekov doživljaj sebe naslijeđe milijuna godina evolucije, a ne privilegij najnovijeg „kata” moždane kuće.