Motorni brod „Grobnik”, ponos Jugolinije, sišao je s navoza Brodogradilišta Split 1963. godine. Kumovao mu je Zlatko Fućak, a prvi zapovjednik bio je kapetan Vjekoslav Bruketa. Tijekom 25 godina plovidbe proputovao je svjetske oceane, a ime mu je postalo sinonim za hrabrost riječkih pomoraca.
Najslavniji trenutak dogodio se uz obalu Brazila, dvanaest milja između Rio de Janeira i Vitorije. Usred noći, dok je brod plovio mirnim morem, dežurni kormilar Ante Franelić i treći časnik Cvetko Lisica začuli su očajničke povike. Kapetan Miljenko Šoić odmah je oglasio uzbunu i skrenuo Brod s kursa. U manje od dvije minute cijela posada bila je na palubi, reflektori su zasjali, motor je gotovo zaustavljen, a pojas za spašavanje bačen u tamu.
Po zapovijedi kapetana spušten je čamac za spašavanje. Prvi časnik Stefanović predvodio je četveročlanu ekipu koja je ubrzo pronašla čovjeka kako se drži na površini. Spašenik je ukrcan na brod, uzbuna je povučena, a „Grobnik” je nastavio put — s jednim ljudskim životom više na palubi.
Godine 1988. brod je prodan, preimenovan u „Nik” i iste te godine odveden u rezalište Alang u Indiji. Time je završila njegova služba, ali ne i tradicija: ime Grobnik nosilo je još nekoliko riječkih trgovačkih brodova, svaki sa svojim pričama o olujama, teretima i ljudima spašenima na moru.
Iz herojske epizode u južnoameričkim vodama i tihe posljednje plovidbe prema rezalištu, „Grobnik” ostaje simbol jednog doba hrvatskog, tada jugoslavenskog pomorstva — doba kada su riječka imena doplovljavala do svakog kraja svijeta, a posade se, kad je bilo najpotrebnije, pretvarale u spasitelje.