Hrvatska Vlada najavila je da će sufinancirati novu avioliniju Mostar – Zagreb kroz sustav javne usluge (PSO), sličan onome koji već godinama pokriva letove Zagreb – Dubrovnik. Odluka je odmah izazvala nezadovoljstvo na krajnjem jugu zemlje, gdje putnici i dalje plaćaju neke od najviših cijena domaćih zrakoplovnih karata.
Dubrovčani podsjećaju da je zrakoplov za njih nužnost, a ne luksuz – u Zagreb putuju na specijalističke preglede, studij ili zbog jednostavne kupnje koja bi automobilom zahtijevala višesatnu vožnju preko Splita. Unatoč postojećem PSO-u, povratna karta Dubrovnik – Zagreb često je skuplja od letova prema inozemstvu; primjerice, nerijetko je jeftinije odletjeti do Beograda nego do hrvatske metropole.
Kao potencijalno rješenje kritičari spominju norveški model, u kojem država najprije ograniči maksimalnu cijenu karte, a tek onda nadoknađuje razliku avioprijevozniku. U toj shemi određene skupine – osobe starije od 67 godina, slijepi i invalidi stariji od 16 te sva djeca do 16 godina – automatski ostvaruju 50-postotni popust. Uvođenje sličnog pristupa, tvrde, spriječilo bi situacije u kojima se, kako kažu, „za kartu doslovno mora prodati bubreg”.
Pored same cijene, dio javnosti problematizira i logiku trase. Za razliku od Mostara, iz obližnje Čapljine do Zagreba se već može putovati autocestom bez zastoja, pa se postavlja pitanje zašto nova linija ima prednost dok dubrovačka i dalje ostaje financijski nedostupna velikom broju građana.
Dok Vlada o novim detaljima PSO-a za Mostar tek treba službeno izvijestiti, stanovnici Dubrovnika i okolice poručuju da će odluku promatrati kroz jedino mjerilo koje im je važno – cijenu karte do glavnog grada. Bez osjetnog pojeftinjenja, tvrde, svaka dodatna subvencija prema drugim destinacijama samo će pojačati dojam, kako ga neki opisuje, „jadne pameti” domaće prometne politike.