VALLETTA – Usred jedne od najprometnijih ulica malteške prijestolnice prolaznike dočekuju zvuci Oliverove „Cesarice”. Izvodi ih Benny Grima, lokalna glazbena atrakcija s kaubojskim šeširom koji, iako ne govori hrvatski, fonetski pogađa stih „zlatni konci litnje zore, došli su u njene dvore”.
Da je Malta postala utočište za stanovnike s jugoistoka Europe, potvrđuju i brojke. Dok je 2011. ondje boravilo oko 20 tisuća stranaca, ove je godine strana populacija narasla na 173 700 ljudi, gotovo trećinu ukupnog stanovništva od 552 tisuće. Uz Hrvate i Srbe, u kafićima i na radnim mjestima nerijetko se čuju bugarski, makedonski i albanski, a posljednjih godina pristižu i radnici iz Indije, Nepala i Pakistana.
Razlog je jednostavan: relativno visoke plaće i turizam koji diktira tempo života. Zapadnjački lanci brze prehrane i kave proširili su se uskim ulicama Vallette, Slieme i St. Juliana, pa čak i tradicionalnog ribarskog mjesta Marsaxlokk. Ondje se, uz šarene brodice „luzzu” ukrašene Horusovim okom, svake nedjelje održava živopisna riblja tržnica, a kava se može popiti u Costi.
Mješavina kultura vidljiva je na svakom koraku: turski drveni balkoni strše nad vapnenačkim pročeljima, dok crvene telefonske govornice podsjećaju na britansko naslijeđe. No brz razvoj ima cijenu. Ceste su zakrčene automobilima koje unajmljuju brojni turisti, a javni prijevoz često kasni u neprekidnim gužvama.
Ipak, paradoks Malte – otočića manjih od Brača, ali s globalnim šarmom – možda ponajbolje opisuje slika: stariji Maltežanin pjeva hit iz bivše Jugoslavije, dok ga iz susjednog kafića pažljivo sluša konobar iz Skopja. Na Mediteranu se, čini se, danas govori gotovo svaki jezik Balkana.