Silazak niz betonske stube nekadašnjeg protuzračnog skloništa iz 1942. u središtu Berlina odjednom se pretvara u frontu: prije nego zakorače u prvu prostoriju, posjetitelji se na ekranu nalaze u nišanu ruskog drona. Taj šok tek je uvod u novi Ukrajinski muzej, „živu, pokretnu izložbu” koja – kako kaže kustos Wieland Giebel – želi „izbiti ljudima iz glave ideju da je rat daleko”.
Muzej je otvoren u tjednu četvrte godišnjice ruske invazije na Ukrajinu i jedinstven je takav izvan same zemlje. Privatno je financiran i, poručuju organizatori, ostat će „barem dokle god traje rat”. Giebel i su-kustos Enno Lenze već su poznati Berlinu: 2023. su na prvu obljetnicu invazije ispred ruskog veleposlanstva parkirali olupinu tenka T-72 dovučenog s prilaza Kijevu.
Izložba je nastala u suradnji s Nacionalnim vojno-povijesnim muzejom iz Kijeva i pripadnicima 7. korpusa brze intervencije iz Pokrovska. Predmeti stižu ravno s bojišta ili su rekonstruirani kada ih se nije smjelo uvesti u Njemačku. Uz fotografije razorenih zgrada stoji krstareći projektil izrađen u osam dijelova 3D pisačem – „da ljudi vide koliki je dok leti prema njima”, objašnjava Lenze.
U središtu postava parkiran je srebrnosivi Fiat Scudo probušen šrapnelima, razbijenog vjetrobranskog stakla i krvavih sjedala. Vozilo je u Hersonu služilo kao „socijalni taksi” za evakuaciju starijih i prijevoz djece u bolnice sve dok ga nije pogodio dron u travnju 2025.
Bivši televizijski voditelj, a danas ratni reporter Roman Suhan donio je priču iza fotografije stambene zgrade u Kijevu koju je pogodio isti tip projektila: među poginulima je bio njegov prijatelj liječnik. „Rat je uvijek jako blizu”, kaže Suhan i dodaje da Nijemci moraju shvatiti „koliku prijetnju Putin predstavlja svima”.
Njemačka je među najvećim isporučiteljima oružja Kijevu i dom za oko 1,3 milijuna ukrajinskih izbjeglica, no javnost je podijeljena oko daljnjeg financiranja pomoći. Kustosi tu dilemu ne skrivaju: zid muzeja ispisan je parolom „Pomogni ili budi gad”. Poseban pano bez uvijanja prokazuje domaće „putinofile” i upozorava koliko je umanjivanje ruske prijetnje, kažu, opasno za Europu.
Giebel i Lenze redovito putuju u Ukrajinu, dostavljaju humanitarnu pomoć i pancirne prsluke – uključujući one za djecu – a u bunker se vraćaju s novim eksponatima. „Svaka obljetnica je jedna previše”, zaključuje Giebel. Dok posjetitelji izlaze na berlinsko dnevno svjetlo, poruka iz tamnog podzemlja ostaje kristalno jasna: rat se događa ovdje i sada, a ignorirati ga znači riskirati Ponovno.