Gotovo sedam tisuća navijača stisnulo se sinoć na Rujevici i svjedočilo novom poglavlju riječke europske bajke. Točno 6 965 gledatelja uglas je nosilo Bijele koji su, unatoč ranom šoku, slavili ukupnu pobjedu i plasman u iduću rundu kontinentalnog natjecanja – prvi put nakon gotovo pola stoljeća.
U 13. minuti stadion je utihnuo: Tanković je zabio i poništio prednost donijetu iz Nikozije. No pogodak je, umjesto panike, zapalio domaćine. Nekoliko minuta poslije Tin Hrvoje Fruk zakucao je loptu pod gredu, podignuvši publiku na noge i pretvorivši tribine u zajednički bubanj koji više nije prestajao. Od tog trenutka Rijeka je izgledala neprepoznatljivo – agresivna, rastrčana i odlučna zadržati san živim.
Sjever je pjevao, jug je bubnjao, čak je i gostujuća južna tribina bila krcata – prizor kakav se na Kvarneru nije vidio od legendarne utakmice s Juventusom 1978. godine. Nakon posljednjeg sučevog zvižduka eksplodiralo je slavlje; iz svlačionice je odjeknuo motivacijski govor trenera Munuza, a momčad je posebnu zahvalu uputila ozlijeđenom suigraču Sanchezu, obećavši mu da „ovo tek počinje”.
Rijeka je tako vratila europsko proljeće na Rujevicu, a navijači su pokazali da, kad je potrebno, mogu nadglasati i mnogo veće stadione. Obećanje s terena i tribina jasno je: san traje, a priča se nastavlja.