Badnji dan u kvartovskoj butigi pretvorio se u pravo muško bojno polje za posljednje blagdanske zalihe. Dok je radno vrijeme već bilo skraćeno, kroz uske prolaze trgovine probijali su se gotovo isključivo muževi, sinovi i dečki – u misiji da kućama donesu sve što je potrebno za savršen božićni ručak.
Redovi su se protezali od delikatesnog pulta do odjela kruha. Jedna prodavačica užurbano je rezala pršut, druga dodavala svježe štruce, a simpatični Nepalac slagao je unaprijed naručene pakete. U tim kolonama nestrpljivih kupaca mogle su se čuti rečenice poput: „A nema više bakalara?” ili hitre molbe „pardon” i „ispričavam se” dok su grabili posljednje staklenke majoneze, tražili kisele krastavce ili vagali koliko pića treba za obiteljsko slavlje.
Dok su neki tek otkrivali gdje se na policama krije Panettone, drugi su nervozno provjeravali cijene božićnih delicija i prepisivali popise koje su dobili od kuće. Gužva, znoj i povremena panika ipak su urodili plodom – police su se praznile, kolica punila, a blagajna neprestano pištala.
Večernja užurbanost na kraju je osigurala miran Božić. Grad je jutros osvanulo tih i pust: zatvoreni lokali, tek pokoji prolaznik i rijetki koji su u potrazi za jutarnjom kavom shvatili da su blagdani – jedini dan u godini kada se i najveće gradske žile kucavice stišaju.
Ispada da su posljednji minuti Badnjaka u muškim rukama bile presudne. Bez njihove improvizirane, ali odlučne kupnje, mnogi božićni stolovi ostali bi bez majonezne salate, bakalara ili blagdanskog deserta. Ovako se, čini se, može reći da su – barem ovoga puta – muškarci spasili Božić.