Tradicionalni sustavi upravljanja softverom oslanjaju se na statične kontrolne liste, tromjesečne revizije i naknadne provjere usklađenosti. Autor koncepta ističe kako taj pristup više ne može pratiti AI sustave koji se mijenjaju u stvarnom vremenu.
Umjesto povremenih provjera, sve više tvrtki uvodi „inline governance” – neprekidnu nadzornu petlju koja prati rad modela, odmah bilježi odstupanja (drift) i signale mogućeg zlouporabe te ih rješava u hodu. Na taj se način usklađenost pretvara iz periodične obveze u stalnu „sigurnosnu mrežu”.
Ključna prednost, navodi se, jest vrijeme reakcije: problemi koji bi se ranije otkrivali tek nakon mjeseci sada se mogu detektirati i ispraviti u roku od nekoliko sati ili dana.
Takav pristup, zaključuje autor, omogućuje da se rizici AI-ja nadziru brže i učinkovitije nego što to dopuštaju klasične metodologije upravljanja softverom.