Gotovo četvrt stoljeća nakon smrti ratnog ministra obrane Gojka Šuška, Hrvatska se i dalje suočava s njegovom kontroverznom ostavštinom.
• Sudjelovanje u „udruženom zločinačkom pothvatu”
U presudama koje je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) donio protiv čelništva Herceg-Bosne, Šuška se – uz prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana – navodi kao sudionika „udruženog zločinačkog pothvata” usmjerenog na etničko čišćenje bosanskih Muslimana.
• Neispunjeni zahtjevi Haaga
ICTY je još u siječnju 1997. od Šuška zatražio cjelovit arhiv Hrvatske vojske te svu prepisku između Ministarstva obrane RH i Hrvatskog vijeća obrane za razdoblje od travnja 1992. do siječnja 1994. godine. Šušak je taj zahtjev ignorirao, zbog čega mu je Sud izrekao subpoenu, a Republika Hrvatska ušla je u pravni spor s Haagom.
• Pravna bitka s posljedicama
Hrvatsku je u tom postupku pred Sudom zastupao tada mladi pravnik koji će godinama poslije postati predsjednik države. Iako je postupak formalno bio usmjeren na dostavu dokumenata, izbjegavanje suradnje dodatno je kompromitiralo hrvatsku politiku prema BiH i otežalo odnose s međunarodnom zajednicom.
• Teret prošlosti
Povjesničari i analitičari upozoravaju da neraščišćeni segmenti Šuškova djelovanja i danas otežavaju hrvatski iskorak iz ratne retorike. Simbolika slavljenja ratnog ministra, čiji je lik prisutan na ulicama, imenima škola i godišnjim komemoracijama, prema njima „sprječava Hrvatsku da se odrekne neoustaške prtljage” i da jasnije artikulira modernu, europsku političku kulturu.
Iako je Šušak preminuo 1998. i nikada se nije suočio s haaškim optužnicama, dokumenti iz sudskih spisa ostali su trajni podsjetnik na ratne zločine koji se pripisuju hrvatskoj strani u BiH. Dok se političke elite kolebaju između vojnih zasluga i moralne odgovornosti, dio javnosti poručuje da će napredak biti moguć tek kada se Šuškovo nasljeđe kritički sagleda i smjesti u kontekst odgovornosti za ratne zločine.
