MOL Grupa i JANAF 11. ožujka započinju seriju višefaznih ispitivanja naftovoda Adria kako bi, prvi put na temelju mjerenja, utvrdili koliko sustav doista može prevoziti sirove nafte prema rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj.
Prema zajedničkom planu, testovi će trajati deset mjeseci i odvijat će se u tri do četiri etape. Svaka će etapa pokrivati drukčije sezonske i operativne uvjete – od ljetnih vrućina do zimskih niskih temperatura, s različitim vrstama sirove nafte i promjenjivim protokom.
U prvoj fazi cjevovod ipak neće raditi punim kapacitetom tijekom cijelog mjeseca. Razlog je što bratislavski Slovnaft trenutačno prerađuje maksimalno, dok Rafinerija Dunav i dalje radi ograničeno, pa stalnih vršnih 40 000 tona dnevno zasad nema. Takvo opterećenje očekuje se tek nakon obnove jedinice AV3.
Ispitivanja nadilaze samu cijev: obuhvatit će i kompletnu hrvatsku logistiku – lučke kapacitete, brzinu istovara te mogućnost miješanja različitih nafti. Neovisni nadzorni tim čine američki stručnjaci koje angažira MOL i njemački koje odabire JANAF.
Cilj je, poručuju iz MOL-a, prebaciti višegodišnju raspravu o „papirnatom” kapacitetu naftovoda – procjene su se kretale od 11 do 15 milijuna tona godišnje – na konkretne podatke. MOL podsjeća da kroz hrvatsku dionicu dosad nije prošlo više od 2,2 milijuna tona.
Ako sve bude teklo prema planu, analiza rezultata trebala bi biti gotova početkom 2027. Tek tada, smatra mađarska kompanija, moći će se procijeniti što je potrebno da Adria postane dugoročno pouzdana ruta za opskrbu srednjoeuropskih rafinerija.
Istodobno, MOL upozorava da za 2026. još nema potpisan ugovor o transportu, što pojačava pravnu i operativnu neizvjesnost u osjetljivom lancu opskrbe. Kompanija također čeka odgovor JANAF-a i hrvatskih vlasti o mogućnosti prijenosa određenih pošiljaka ruske nafte koje, kako navodi, nisu obuhvaćene sankcijama i za koje već ima odobrenja Budimpešte i Bratislave.
Serija testova tako nosi težinu veću od tehničke: njihovi rezultati mogli bi pokazati može li hrvatska infrastruktura preuzeti ključniju ulogu u sigurnosti opskrbe energijom u regiji, posebice dok se središnja Europa suočava s politički i tržišno osjetljivim pravcima nabave.