Rabac se u promotivnim brošurama redovito opisuje kao „biser Kvarnera”, no pismo jedne mještanke otkriva manje sjajnu stvarnost koja započne čim posljednji turist napusti mjesto.
„Ja sam iz Rapca. Ne turistička razglednica, nego ona stvarna, oguljena verzija”, piše stanovnica koja već godinama promatra isti ciklus: tik pred sezonu mjesto se uredi, turisti navru, a zatim – tvrdi – sve ponovno padne u zaborav.
Zapušteni javni WC u središtu mjesta
Najneugodnije iskustvo doživjela je kad je stranog gosta uputila na jedini javni WC. Ondje su ga, navodi, dočekali vlažni zidovi, plijesan i opća zapuštenost: „scena iz horor filma”. Za mjesto koje živi od turizma, dodaje, takvi uvjeti nisu samo estetski problem, nego i pitanje osnovnog dostojanstva.
Znak za videonadzor bez kamere
Na ulici Slobode već godinu dana stoji prometni znak koji upozorava na videonadzor, ali – kako tvrdi – kamera nikada nije postavljena. „Možda služi kao umjetnička instalacija – iluzija sigurnosti”, ironično zaključuje.
Zarasle stepenice do rive
Stepenice koje spajaju ulicu Slobode s rivom opisuje kao obrasle granjem i opasne za prolaznike. „Prava mala avantura za svakoga tko se usudi proći”, upozorava.
Pitanja za nadležne
Mještanka na kraju postavlja dva konkretna pitanja:
- Kada će se javni WC urediti tako da ne izaziva sram?
- Gdje je najavljena kamera koja bi trebala nadzirati ulicu Slobode?
Pismo, kaže, nije rezultat trenutnog hira, nego dugogodišnjeg ogorčenja koje dijeli i dio susjeda. Upozorava da se obraća javno jer drukčije, smatra, „očito ne ide”.