Mletački arhivi otkrivaju nove detalje o sudjelovanju šibenske galije „Sveti Juraj” u pomorskom okršaju kod Lepanta 7. listopada 1571. godine. Prema najnovijem historiografskom istraživanju, brod iz tadašnjeg Šibenika bio je dio dalmatinskog kontingenta unutar flote Svete lige, koja je udruženim snagama Papinske države, Španjolskog Carstva i Mletačke Republike zaustavila osmansko napredovanje na istočnom Sredozemlju.
Istraživači su analizirali kroničarske zapise i mletačke administrativne spise kako bi rekonstruirali organizacijski, vojni i demografski profil posade. Utvrdili su da se radilo o jedinstvenoj kombinaciji iskusnih mornara s dalmatinske obale i ročnih vojnika koje je Mletačka Republika regrutirala u svojim jadranskim posjedima.
Posebna se pažnja usmjerila na zapovjednu strukturu. Dalmatinske galije, među njima i „Sveti Juraj”, djelovale su pod neposrednom zapovijedi mletačkih viših časnika, ali su ključne palubne dužnosti često obnašali lokalni Šibenčani. Takva je praksa, tvrde povjesničari, osiguravala brže manevre u tijesnim formacijama te bolju koordinaciju s ostalim brodovima iz Dalmacije.
Sudbina galije ostala je dugo nejasna. Novi dokumenti sugeriraju da je „Sveti Juraj” potonuo tijekom same bitke ili neposredno nakon završetka sukoba. Premda gubitak broda nije utjecao na konačnu pobjedu Svete lige, istraživači ističu kako je to bio bolan podsjetnik na visoku cijenu koju su mala priobalna naselja, poput Šibenika, platila u sudaru dvaju velikih imperija.
Bitka kod Lepanta smatra se jednim od ključnih civilizacijskih prijelomnica renesansne Europe. Pobijedivši dotad dominantnu osmansku mornaricu, kršćanska je koalicija zaustavila njezino širenje prema zapadu, a odjek trijumfa prenio se u liturgijske pjesme, monumentalne slike i epove diljem kontinenta.
Autori studije podsjećaju da je sudjelovanje hrvatskih posada u Lepantskoj bitci bilo rijedak trenutak kada je lokalno stanovništvo Jadrana izravno utjecalo na ishod događaja globalne važnosti. „Sveti Juraj” tako simbolizira ne samo vojni doprinos Šibenika nego i širi dalmatinski identitet utkiven u pomorsku tradiciju Sredozemlja.