Fotografije šest novih luksuznih vila s bazenima koje niču na malom proplanku iznad Valovina, netom prije kružnog toka na ulazu u kamp, zapalile su raspravu o tome u što se pretvara nekadašnje pulsko kupalište Stoja.
Jedna Pulažanka, potaknuta prizorom radova, u pismu medijima opisuje kako po njezinu mišljenju „čarobni mamac – pogled na more i prodaja zemljišta bez jasnog plana” posljednjih godina postupno pretvara Stojinu obalu u prostor „za odabrane”.
Građanka podsjeća da se na Stojino kupalište nekad stizalo gradskim autobusom, a automobili su bili iznimka. Danas mjesto, tvrdi, obilježavaju visoki zidovi privatnih kompleksa, skupi parking i sadržaji rezervirani za goste kampa ili adrenalinskog ski-lifta, dok nedostaju trg, igralište ili ljetna plesna terasa – nekadašnja središta društvenog života.
„Stoja stoji, a mi građani postajemo tek prolaznici pokraj milijunskih zidova”, piše ona, upozoravajući da moderne građevine „bez veze s mediteranskom tradicijom” ograničavaju pristup moru i potiskuju javni sadržaj. Kao posljednje utočište lokalaca navodi skoro obnovljeno staro kupalište, dok se mala lučica prije plaže još drži kao podsjetnik na prošla vremena.
Zabrinutost se, zaključuje, ne odnosi na nacionalnost investitora – spominje se korejsko-ruski kapital – nego na izostanak jasnog urbanističkog modela koji bi sačuvao Stojin identitet i osigurao „nešto za svakoga”. Građani se, poručuje, moraju zapitati žele li i dalje gledati kako im se obala zatvara „zidovima zabrane” ili će zahtijevati rješenja koja će prostor opet učiniti zajedničkim.