Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva zatražilo je od baranjskih općina Draž i Kneževi Vinogradi pregled terena i popis zapuštenih vinograda – mogućih žarišta zlatne žutice vinove loze, najopasnije europske bolesti loze koja se širi američkim cvrčkom.
Prvi rezultati terenskih obilazaka pokazuju da je problem u Baranji zasad marginalan. Na poziv Općine Draž nitko od vlasnika zapuštenih nasada nije se javio, dok je u Kneževim Vinogradima pronađen tek jedan zapušteni vinograd od desetak hektara. Većina baranjskih trsova – oko 800 hektara, uglavnom na području dviju spomenutih općina – uredno se obrađuje.
Predsjednik Udruge vinogradara Baranje Ivan Gerštmajer napominje da je ključan razlog odsustva zaraze „to što velika većina ovdašnjih vinogradara primjenjuje suvremene insekticide”. Pojašnjava da mali proizvođači u drugim dijelovima zemlje često koriste zastarjela, jeftinija sredstva koja ne pogađaju prijenosnika bolesti.
Gerštmajer dodaje da je napuštenih vinograda u Baranji vrlo malo. Iznimka je nekoliko hektara u Suzi, koji su ovrhom prešli u vlasništvo banke i zarasli u šikaru. Smatra da bi državna subvencija za krčenje takvih parcela „jednim udarcem riješila potencijalno žarište bolesti i otvorila prostor za nove nasade kojih na baranjskom brdu više nema gdje širiti”.
Premda službeni registri govore o približno 20 000 hektara vinograda u Hrvatskoj, Gerštmajer drži da ih je ostalo manje od 15 000. Baranjsko vinogorje zauzima 800–900 hektara, a dobar dio površine drži tvrtka Belje. U nizinskom, „ritskom” dijelu loza slabo uspijeva, a oranice su rezervirane za ratarske kulture, pa prostora za širenje nema.
Zlatna žutica u Hrvatskoj je prvi put potvrđena 2009. Danas je prisutna u 14 županija, ali Osječko-baranjska još nije na tom popisu. Najveća pošast koju Baranja pamti ostaje filoksera iz 19. stoljeća; današnje su prijetnje uglavnom povremena eska, koja se prenosi nesteriliziranim škarama, ili pepelnica u vrućim ljetima, a obje se drže pod kontrolom pravodobnim rezidbama i tretmanima.
„Zima je bila dobra, noći su i dalje hladne, a dani dovoljno topli. Rezidba može potrajati do sredine travnja i, ako se po jutru dan poznaje, bit će sve u redu”, uvjeren je Gerštmajer.
Prošla berba to potvrđuje: grožđe je bilo kvalitetno, a urod i do 20 posto veći nego 2024., ponajprije zato što je bilo lakše očuvati trsove od bolesti. Ipak, vinogradari nastavljaju s preventivnim prskanjem – oprez je, kažu, i dalje najbolja zaštita.