Više od milijun stanovnika Libanona pobjeglo je iz svojih domova otkako su u ožujku počeli izraelski napadi na Beirut i okupacija juga zemlje. Dok se jedni sklanjaju kod rodbine ili uspijevaju unajmiti privremeni smještaj, drugi noći provode u automobilima ili na otvorenom, dodatno opterećujući već krhku infrastrukturu. Prema procjeni Međunarodne organizacije za migracije, još oko 130 000 ljudi prešlo je granicu sa Sirijom, hitno trebajući hranu, gotovinu i krov nad glavom.
Dok humanitarne potrebe eksplodiraju, raste i dotok novca iz inozemstva – ali ne preko klasičnih kanala pomoći. Sve se češće sredstva šalju izravno, „peer-to-peer“, putem digitalnih novčanika. Remitentni tokovi, koji ionako godišnje donesu Libanonu između 6 i 7 milijardi američkih dolara (oko trećine BDP-a), u kriznim se trenucima spontano pretvaraju u hitnu humanitarnu potporu. Program Ujedinjenih naroda za razvoj bilježi da prosječni trošak slanja novca u Libanon iznosi visokih 11 %, a da je oko 70 % sadašnjih priljeva neformalno – često u gotovini koju putnici donose sa sobom ili kroz mobilne aplikacije.
Prijenos u džepu, pomoć na terenu
Na društvenim mrežama niču improvizirane kampanje: odvjetnik Jad Essayli prikupio je 65 125 dolara u samo deset dana isključivo digitalnim transferima. Najčešće se spominje aplikacija Whish Money, iako se koriste i globalne usluge poput PayPala, Zellea i Venma. Whish Money je počeo 2007. kao platforma za digitalne poklon-kartice, a danas nudi slanje doznaka, P2P plaćanja i kupnju roba uz bazu od više od dva milijuna korisnika u 110 država.
Pristup ljudima bez banke
Libanonska bankarska kriza – zamrznute štednje i ograničena podizanja gotovine – otvorila je prostor fintech-rješenjima. Tvrtka se usredotočila na nebankarizirane i slabo bankarizirane građane, koje Svjetska banka smatra ključnom skupinom za smanjenje siromaštva. S novim valom raseljenih transakcije mijenjaju obrazac: obitelji kupuju veće zalihe osnovnih potrepština, a priljev iz dijaspore dodatno raste.
Povjerenje i siva zona
Influenceri i lokalni volonteri služe kao neformalni posrednici, prikupljajući donacije u inozemstvu i prosljeđujući ih ugroženima. Tvrtke tvrde da novac ipak prolazi provjere protiv pranja novca, no regulatorni okvir ostaje labav. U zemlji gdje je povjerenje u banke narušeno, upravo osjećaj da sredstva brzo i sigurno stižu do najpotrebitijih čini digitalne novčanike životnom linijom za milijun raseljenih Libanonaca.