Jesenski politički obračun predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andrejа Plenkovića podsjetio je javnost na Milanovićeve premijerske godine, obilježene dubokim lomovima i kontroverzama.
Kada je krajem 2011. USKOK otvorio istragu protiv HDZ-a, birači su masovno okrenuli leđa dotadašnjoj vlasti. Kukuriku koalicija – okupljena oko SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a – osvojila je približno 40 % glasova, gotovo milijun birača, te je Milanović preuzeo Banske dvore.
Pobjeda je stigla u ozračju velike želje za „velikim pospremanjem”, kako je tada opisivano u kampanji, nakon što je vlada Jadranke Kosor završila iscrpljujuće pregovore o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Istodobno je istraga USKOK-a o crnim fondovima i Ivi Sanaderu opteretila HDZ i otvorila put promjeni vlasti.
Milanovićevo mandatsko razdoblje ubrzo je zasjenilo nekoliko teških epizoda:
• Lex Perković – zakonski potez zbog kojega je Zagreb ušao u spor s Bruxellesom; • vidljiv pad životnog standarda, što je često isticano kao cijena krize i recesije; • otvoreni sukob s tadašnjim ministrom financija Slavkom Linićem, koji je kulminirao njegovim smjenjivanjem.
Danas, dok Milanović s Pantovčaka ponovno kritizira Plenkovićevu vladu, mnogi promatrači uspoređuju aktualne retoričke salve s onima iz razdoblja kada je, kako su kroničari zapisali, „prevrat epskih razmjera” doveo do promjene vlasti u prosincu 2011. godine.
