Posjet izraelskog ministra hrvatskoj Vladi poklopio se s novim izraelskim napadom na suverenu državu, pa je događaj odmah prerastao u još jedan sukob između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića.
Predsjednik je žestoko osudio sam poziv ministra u Zagreb, tvrdeći da se time pruža „podrška izraelskoj politici nasilja, etničkog čišćenja i ratnih zločina”. Dodao je da „Izrael divlja i ubija desetke tisuća ljudi u Gazi”.
Premijer je uzvratio podsjećajući da je rat rasplamsao Hamas svojim terorističkim napadima prije dvije godine te da se oružani sukobi Židova i Arapa protežu kroz više od stoljeća.
Rasprava se uklapa u višegodišnji otvoreni rat Pantovčaka i Banskih dvora, duži čak i od aktualnih ratova u Ukrajini i Pojasu Gaze. Dok Milanović zagovara distancu od Izraela, često pozivajući na „sebičnu” zaštitu hrvatskih interesa, Plenković inzistira na čvrstom usklađivanju sa zapadnim partnerima.
Dio analitičara upozorava da se Hrvatska — kao mala država — ne bi trebala previše isticati u globalnim sukobima, bilo da je riječ o Rusiji ili Izraelu, kako ne bi ugrozila vlastite dugoročne interese. Slične kritike već su se nizale na račun nekih ranijih Vladinih poteza prema Moskvi, iako Zagreb, kao članica NATO-a, podržava kolektivnu vojnu i političku liniju Saveza.
Bez obzira na međunarodni kontekst, novo sučeljavanje Milanovića i Plenkovića pokazuje da se svjetske krize u Hrvatskoj neumitno pretvaraju u domaći politički okršaj — i to svaki put s istim protagonistima i istim pitanjem: treba li Hrvatska birati stranu ili štititi isključivo vlastite interese.
