Jaka bura nad uvalom Kuje nije obeshrabrila polaznike ližnjanske škole ribolova. Svake nedjelje, čak i kada hladan vjetar šiba obalu, desetak dječaka i djevojčica uredno postavlja ribičku opremu, priprema ješku i zabacuje štapove. Mentor Denis ih, kažu, ne uči samo kako uloviti ribu, nego i kako sačuvati more na kojem njihovo mjesto živi.
„U vezi s vjetrom, kada pecamo, prvo nam je najvažnije štap malo staviti prema dolje jer se onda riba lakše osjeti kada grize. Sada je zima i riba je sporija te je bolje stavljati veću ješku kako bi je više privukli”, objašnjava jedanaestogodišnji Karlo Račan, pokazujući iznenađujuću sigurnost u ruke stisnute od hladnoće.
Zimski ribolov ima posebna pravila, dodaje Karlo: „Ne volim pecati po buri. Teže je upecati jer ti vjetar uvijek nekako pomiče najlon i on ne smije biti toliko nategnut jer onda proizvodi neke zvukove, što ribu malo i zbunjuje.”
Kristijan Komatina slaže se da vremenski uvjeti diktiraju taktiku: „More je još uvijek hladnije i zbog toga je riba sporija i tromija, zato se najbolje love orada i sipa.”
No škola nije samo o tehnici. Djeca uče poštovati život u moru i obalu na kojoj odrastaju. Matija Roganović prisjeća se prvog dolaska 2022.: „Kada se uhvati riba, ako je mala, treba je vratiti u more, a ako je neki otpad blizu mora, uzmemo ga i kod kuće odložimo u smeće. Nismo na telefonima, nego se igramo, zabavljamo i hvatamo ribe te pazimo da ne napravimo nešto loše prirodi.”
Za sigurnost i uspjeh potreban je i dobro složen pribor. „Osnovno: udica, dvije vrste najlona – jedan tanji za vezati udice i jedan deblji za osnove i prame, pinceta za slučaj da se ulovi pauk jer se on ne smije dirati rukama jer je otrovan, nož za ješku, obično i daskica kako se nož ne bi otupio na stijeni”, pobrojao je Nikola Cvitić.
Dok se zimski valovi lome o obalu, mali ribolovci iz Ližnjana dokazuju da strast i odgovornost prema moru ne poznaju sezonu. Naučene vještine i briga za okoliš, nadaju se njihovi roditelji i voditelj, ostavit će trag daleko dulji od jednoga ulova.