Za ribolovce koji love zubaca teškom panulom, odabir i postavljanje ješke presudni su za uspjeh. Iskusni panulaši nude nekoliko provjerenih savjeta koji mogu smanjiti broj promašaja i povećati ulov.
Glavne zvijezde – živa lignja i iglica
• Lignja se u pravilu ješka dvjema udicama: trokuka se zakvači za lijevak, a klizna za vrh plašta. • Na terenima gdje dominiraju kantari mogu se dodati još dvije manje udice, tzv. kantaruše, postavljene u najduže krakove koje ta riba prva napada. • Alternativa je montaža s jednom udicom i običnom kuhinjskom gumicom. Gumica se square knot čvorom veže na predvez, provuče kroz vrh plašta lignje i zategne tako da je lovna udica na idealnoj udaljenosti. Prednost: zubatac teže otkriva prijevaru pa je manje promašenih kontri.
Iglica traži tri udice
• Udice se plasiraju plitko pod kožu s donje strane tijela: prva odmah iza analnog otvora, druga na sredini, treća klizna prolazi kroz kljun odozdo prema gore. • Kroz kljun se navuče komadić prozirnog bužira kako bi usta ostala zatvorena i spriječilo se nekontrolirano krivudanje panule. • Razmaci između udica ne smiju biti veći od širine stisnute šake kako bi se izbjegli promašaji.
Što još može poslužiti kao ješka?
Osim lignje i iglice, panulaši rado koriste cipal, lokardu, ušatu te glavonošca sipu. Varalice su također opcija, ali pri određivanju dubine vuče treba uračunati i dubinu njihova vlastitog urona – pojedini dubokoroneći modeli bez olova tonu i do 30 stopa.
Sitni detalji, velika razlika
Pravilno raspoređene udice i prilagođena dubina panulanja mogu odlučivati između „ribe života” i prazne koše. Kako kažu iskusni ribolovci, uspjeh često ovisi o sitnicama koje na moru čine veliku razliku.