Depresija nakon poroda pogađa oko 12 % europskih majki i, u najtežim slučajevima, može dovesti do samoubojstva. Unatoč toj učestalosti, velik broj žena i dalje ostaje nedijagnosticiran i bez liječenja zbog stigme, nedovoljne svijesti i rupa u zdravstvenim sustavima.
Europski parlament trenutačno priprema izvješće o strategiji za zdravlje žena, a Europska komisija prošle je godine objavila „Mapu puta za prava žena” u kojoj se traži rodno osjetljivije zdravstvo. Ipak, konkretne mjere o postporođajnoj depresiji na razini EU-a ostaju skromne, a provedba se uglavnom prepušta državama članicama.
Širenje politika, ograničeni rezultati
• Španjolska je prvi put uvrstila perinatalno mentalno zdravlje u svoj nacionalni plan. Prema riječima Clare Benedicto iz tamošnjeg povjerenstva za mentalno zdravlje, taj je potez omogućio financiranje ranog otkrivanja, dodatnu edukaciju zdravstvenih radnika i podršku ženama s teškim psihičkim smetnjama. No i ona upozorava: „We don’t really know the magnitude of what’s happening” – nedostaju cjeloviti podaci pa je teško mjeriti učinak i tražiti odgovornost.
• U Irskoj je perinatalna psihička skrb uvrštena i u akcijski plan za zdravlje žena i u nacionalnu strategiju za mentalno zdravlje, što je potaknulo osnivanje specijaliziranih timova u rodilištima. Unatoč tomu, direktorica Europskog instituta za zdravlje žena Peggy Maguire napominje kako „many women still lack access to care, and milder cases often go undetected”.
Nedostatak podataka i koordinacije
Sudionici rasprava ističu da EU nema usporedive pokazatelje o ishodima majčinskog mentalnog zdravlja. Bez zajedničkih metrika teško je usporediti države i razmjenjivati najbolje prakse. Stručnjakinja za primaljstvo Annick Bogaerts zato naglašava važnost kontinuirane skrbi: „It’s not just about administering a questionnaire”, upozoravajući da probir bez jasnog puta upućivanja može postati birokratska forma.
Komunitarna pomoć izvan fokusa
Anketa među gotovo 10 000 majki pokazala je da se polovica ispitanica susrela s nekom vrstom psihičkih teškoća. Ipak, mnoge se oslanjaju na neformalne mreže podrške jer formalni sustav često ne prepoznaje blaže oblike tegoba. Johanna Schima iz udruge Make Mothers Matter poručuje: „We need our villages, our villages to hear you, to support you”, podsjećajući da europski i nacionalni fondovi rijetko financiraju takve lokalne servise.
Lijekovi stari 30 godina
Kliničari upozoravaju da se postporođajna depresija i dalje tretira preparatima razvijenima za opće depresivne epizode. Marina Vasiliou iz farmaceutske tvrtke navodi da se terapija temelji na „chronic drugs that were developed 30 years ago and that take a long time to act” te traži priznavanje postporođajne depresije kao zasebne kategorije kako bi se potaknula istraživanja i prilagođene terapije.
Investicija u budućnost
Peggy Maguire zaključuje da je briga za mentalno zdravlje majki „not just a health priority, it’s an investment in families, communities and the future of Europe”. Stručnjaci se slažu: bez trajnog financiranja, planiranja kadrova i pouzdanih podataka ni najambicioznije strategije neće doprijeti do svih žena koje trebaju podršku.