Europsko istraživanje demencije nikad nije bilo življe, ali prijenos otkrića do pacijenta još uvijek se lomi na granicama pojedinih država, upozorava mađarski neurolog Tibor Kovács.
Govoreći na summitu „Mind the Future” u Milanu, profesor i zamjenik ravnatelja Neurološkog odjela Sveučilišta Semmelweis u Budimpešti pohvalio je sve širu međunarodnu suradnju i sustave grantova koji u projekte uključuju i slabije financirane partnere. „Trend ide u dobrom smjeru, što ulijeva optimizam”, kazao je.
No dok supranacionalni programi guraju granice znanosti, klinička primjena ostaje vezana uz domaće sustave. „Kad treba pretvoriti istraživanje u praksu, sve ovisi o nacionalnim okolnostima”, naglasio je Kovács.
Zajednička europska pravila bila bi dobrodošla, ali morala bi se prilagoditi stvarnosti svake zemlje. Dodatna sredstva, dodaje, mogla bi omogućiti manjim ustanovama da uđu u istraživanja najviše razine.
U Mađarskoj je takav zaokret prijeko potreban. Zemlja se može pohvaliti dugom tradicijom neuroznanosti, no ona je uglavnom temeljna, a ne klinička. Posebno zaostaje primjena novih biomarkera za rano otkrivanje degenerativnih demencija. Nekoliko centara bavi se vrhunskim kliničkim istraživanjima demencija i poremećaja pokreta, ali manjak kadra i ograničeni resursi koče napredak.
Rješenje, smatra Kovács, počinje „generacijskim osvježenjem”. Potrebno je privući mlade istraživače još tijekom studija, a one koji su već otišli u inozemstvo motivirati da se vrate i jačaju domaće okruženje. Dok se to ne dogodi, jaz između otkrića i liječenja ostat će – i u Mađarskoj i diljem Europe – ključna crta bojišnice protiv Alzheimera.