Emmanuel Macron nekoć je pozivom da „make our planet great again” stao na čelo europskih klimatskih ambicija. Danas, deset godina nakon Pariškog sporazuma, francuski predsjednik povlači ručnu kočnicu i gura Uniju prema prvoj ozbiljnoj propuštenoj klimatskoj prekretnici.
Francuski je čelnik proteklih mjeseci lobirao da se odgodi odluka o novom cilju smanjenja emisija do 2040. godine, što je kulminiralo otkazivanjem glasovanja koje je trebalo potvrditi i cilj za 2035. godinu. Zahtjev za odgodom uputilo je jedanaest država, a presudno je bilo to što su se Parizu pridružile Njemačka, Poljska i Italija. Berlin je doduše stao uz Francuze, ali bez aktivnog pritiska.
Rezultat: Europska unija više neće na vrijeme predati ažurirani plan smanjenja emisija za 2035., čime prvi put odlaže obvezu preuzetu Pariškim sporazumom. Za klimatske diplomate riječ je o ozbiljnom udarcu vjerodostojnosti. Bivša francuska pregovaračica Laurence Tubiana Macronovu je taktiku nazvala „opasnom“ i upozorila da je 2035. cilj „ne može biti niži od 72,5 posto“ u odnosu na razinu iz 1990. želi li EU ostati predvodnik.
Macronova metamorfoza Prvi mandat obilježila mu je zelena retorika, no nakon pandemije predsjednik je iznenadio pozivom na „regulatornu pauzu“, a potom i na „masovni regulatorni predah“ koji bi preispitao već usvojene zakone. Preokret se, slažu se analitičari, intenzivirao nakon prošlogodišnjeg jačanja krajnje desnice na europskim izborima i raspuštanja francuskog parlamenta.
Današnji Macron želi fleksibilnije, po mogućnosti niže, ciljeve za 2035., sugerirajući raspon koji bi formalno spustio ambiciju na oko 66 posto. Uz to traži: • „tehnološku neutralnost“ kako bi se nuklearna energija izjednačila s obnovljivima; • reviziju novog zelenog carinskog mehanizma; • zaštitu europskih čeličana od inozemne konkurencije; • klauzulu prednosti za robu proizvedenu u EU-u; • pravedniju raspodjelu napora među državama članicama; • značajnija zajednička sredstva za zelenu tranziciju.
Većina tih točaka već je, barem načelno, uvrštena u nacrte budućih uredbi, pa klimatski stručnjaci teško pronađu logiku u odugovlačenju. „Francuska se dovodi u opasnu poziciju i riskira da Unija na kraju prihvati razvodnjeni dogovor“, upozorava Neil Makaroff iz think-tanka Strategic Perspectives.
Novo savezništvo s blokatorima Macronovi zahtjevi otvorili su mu vrata neobičnog saveza s tradicionalnim protivnicima ambiciozne klime. Poljski zamjenik ministra klimatske politike Chris Bolesta hvali „jasne zajedničke elemente“, dok talijanska premijerka Giorgia Meloni poručuje: „Ne slažem se s prijedlogom Komisije, mislim da nam treba sasvim suprotno.“ Čelnici Mađarske, Češke i Slovačke traže isto – slabije ciljeve i reviziju postojećeg zakonodavstva.
Sljedeća postaja je summit krajem listopada, gdje će temu preuzeti šefovi država i vlada. Ondje se odluke donose jednoglasno, što dodatno povećava izglede za razvodnjavanje cilja od 90 posto smanjenja emisija do 2040. kako bi se zadovoljilo sve 27 članica.
Financijska kalkulacija U Parizu ne skrivaju da je novac ključan. Francuska vlada već se našla pod pritiskom zbog proračunskih ograničenja, pa zajednička blagajna Unije predstavlja primamljiv izvor za skupi energetski zaokret. „Visok rizik, visoka nagrada“, opisuje situaciju Phuc-Vinh Nguyen iz Instituta Jacques Delors.
Za sada se, međutim, Macronova „visoka nagrada“ pretvara u geopolitički glavobolju. Dok EU-u ponestaje vremena za dogovor, kritičari upozoravaju da kontinent riskira izgledati kao da se priklanja pristupu prema kojem su klimatske ambicije prve na listi za rezanje kada politički tereni postanu skliski. A to je poruka koju je, ironično, Macron nekoć najglasnije odbacivao.
