Miris je stigao prvi: ustajala voda, plijesan i izbjeljivač. Tako započinje priča iz podruma dvojnog objekta sagrađenog 1920-ih u istočnom Detroitu.
Stanar Cornell Dorris, četrdesetogodišnjak koji ondje živi gotovo deset godina, spuštao se niz drvene stube kako bi pokazao u kakvom je stanju zgrada. Dorris zarađuje dimljenjem mesa i pripremom hrane za događaje, a vikendom mu u posjet dolaze dvije kćeri.
Nekad čvrsta kuća sada je dio portfelja izgrađenog novcem zarađenim na kriptovalutama. No, kako investicijski balon puca, imanja ostaju bez održavanja, a stanari su suočeni s vlagom, trulim ciglama i mirisom plijesni.
Dorrisovo iskustvo ilustrira širi problem: kuće koje su kripto ulagači naglo kupovali pretvaraju se u zgradurine koje prokišnjavaju i trunu, dok odgovorni vlasnici izostaju. Stanari, pak, ostaju prepušteni sami sebi — u podrumima punim ustajale vode i zraku natopljenom izbjeljivačem.