Uoči ljeta 1980. jugoslavenski turizam ulazio je u ambicioznu fazu širenja. Struka je tada isticala rast ponude za oko 25 000 novih ležajeva zahvaljujući novim hotelima, kampovima i proširenim apartmanima duž Jadrana.
Uz smještaj, ulagalo se u dodatni sadržaj: sportsko-rekreacijske centre, bazene, restorane i zabavne programe, a modernizirani su i postojeći turistički kompleksi. No, prava zvijezda priprema bio je Krčki most – infrastrukturni projekt koji je trebao drastično olakšati pristup otoku i potaknuti daljnji rast dolazaka.
Stručnjaci su upozoravali da unatoč investicijskom zamahu potražnja još premašuje kapacitete, osobito kod inozemnih gostiju. Cijene su morale ostati privlačne u odnosu na konkurentske mediteranske destinacije, a slabija promocija na stranim tržištima smatrana je ozbiljnim ograničenjem.
Sezona je stoga dočekana s jasno artikuliranom dvojbom: hoće li povećani ležajevi, bogatiji sadržaj i novi Krčki most biti dovoljni da se zadovolje sve zahtjevniji gosti i održi konkurentnost na međunarodnom tržištu? Odgovor je trebao dati nadolazeće ljeto, ali u tom trenutku vladalo je uvjerenje da bez snažnije promocije i besprijekorne organizacije ni najmoderniji most neće moći sam nositi teret turističkih očekivanja.