Na desetak američkih sveučilišta posljednjih godina niču novi programi – najčešće nazvani institutima ili centrima – čija se imena vrte oko pojmova „građanski”, „sloboda” i „klasično”. Financirani su privatnim donacijama ili izravnim odlukama saveznih država, a zajednički im je cilj vratiti naglasak na tzv. velike knjige zapadne civilizacije, kršćansku misao i temeljne političko-filozofske tekstove.
Pokret je dobio zamah u vrijeme kada se humanističke znanosti bore za opstanak i budžete im se redovno režu. Paradoksalno, upravo tada određena sveučilišta pronalaze sredstva za seminarska čitanja Homera, Shakespearea, Adama Smitha ili Biblije.
Primjeri i politička potpora • University of Florida dobio je Hamilton School for Classical and Civic Education. Ove jeseni ondje se nude kolegiji poput „What Is the Common Good?” i „Great Books of the Ancient World”. • Na University of Texas u Austinu osnovani su School of Civic Leadership i Civitas Institute, dok je Stanford 2021. proširio svoj Civics Initiative. • Utah je otišao najdalje: državnim je zakonom osnovan Center for Civic Excellence pri Utah State Universityju i dobio nadzor nad cijelim obveznim studijskim programom. Studenti moraju polagati kolegije temeljene na „primarnim tekstovima” – od Platona do Virginije Woolf. • Nacionalna zaklada za humanistiku odobrila je 10,4 milijuna dolara organizaciji Tikvah Fund za razvoj dodiplomskih programa zapadne civilizacije na više kampusa.
Akademici bliski pokretu tvrde da centri nude kvalitetan, ali zanemaren sadržaj. Konzervativni profesor William Inboden upozorava na „osjećaj da su američka sveučilišta skrenula s temeljnih vrijednosti nacije”.
Otpor unutar kampusa Nisu svi oduševljeni. Dio profesora u Utahu promjene naziva neprihvatljivim miješanjem države u autonomiju sveučilišta, a slične primjedbe čuju se i u Floridi. Kritičari strahuju da se stvara ideološki desni „otok” usred kampusa, dok se istodobno gase programi rodnih i etničkih studija.
Sociolog Musa al-Gharbi upozorava da bi centri mogli završiti u vlastitoj verziji „grupnog mišljenja”: „Jedna od opasnosti jest da, pokušavajući ispraviti ljevičarsku homogeneizaciju, na kraju proizvedu istu stvar – samo s obrnutim predznakom.”
Otvaranje novih radnih mjesta Unatoč političkim trzavicama, centri ipak nude rijetke prilike na mršavom tržištu rada u humanistici. Zaposlenje pronalaze klasičari, filozofi i ekonomisti koje, kako kaže al-Gharbi, „mainstream odjeli možda nikada ne bi razmatrali”. Ipak, klasičar Charles McNamara podsjeća da „jedna lasta ne čini proljeće” – nekoliko novih mjesta ne može nadomjestiti višegodišnji kolaps zapošljavanja u humanističkim disciplinama.
Potencijal za širu privlačnost Zagovornici ističu da se čitanje kanonskih tekstova ne mora poistovjećivati s desnicom. Zena Hitz sa St. John’s Collegea podsjeća da je krajem 19. stoljeća upravo radnička klasa skupljala novac za biblioteke kako bi raspravljala Aristotela i Kanta. „Konzervativci vole zapadni kanon jer je star, a progresivci jer potiče otvorenu raspravu”, kaže Hitz.
Hoće li novi centri doista proširiti svjetonazorski spektar ili samo zamijeniti jednu ortodoksiju drugom, ostaje otvoreno. Za sada je sigurno tek da se rasprava o ulozi humanistike i ideološkom balansu u američkom visokom obrazovanju seli iz predavaonica u zakonodavne dvorane – i obrnuto.