Britanski desničarski tabloid prošloga je tjedna izašao s naslovnicom „Kad je Britanija postala Sjeverna Koreja?”, tvrdeći da zemlju vodi „Starmerova socijalistička utopija”. Autor kolumne koja je izazvala veliku raspravu ocjenjuje da je takvo poistovjećivanje s jednim od najrepresivnijih režima na svijetu – kojima se na međunarodnim ljestvicama pridružuju Mjanmar i Afganistan – krajnje neutemeljeno.
Četiri točke „optužnice”
-
Kretanje prinosa na britanske državne obveznice doista je zabrinulo ulagače, no kolumnist podsjeća da je glavni uzrok globalni pritisak na neovisnost američkih Federalnih rezervi, a ne isključivo stanje Ujedinjenoga Kraljevstva. Slične turbulencije osjetile su i druge europske burze.
-
Ideja o ponovnom uvođenju osobnih iskaznica potaknula je rasprave o nadzoru. Zagovornici smatraju da bi digitalni dokumenti ograničili rad na crno, no povijest pokazuje da ratne iskaznice nisu spriječile cvjetanje crnog tržišta.
-
Uhićenje komičara i autora serije „Father Ted”, Grahama Linehana, nakon što je na društvenim mrežama navodno pozvao na nasilje, primjer je problematične policijske prakse. I sam londonski policijski zapovjednik predlaže preciznije zakone koji bi jasnije razlikovali govor mržnje od legitimne rasprave.
-
Zamjenica čelnika Laburista Angela Rayner priznala je da za jednu nekretninu nije platila puni iznos poreza, što joj je donijelo naslovnice, no postupak još ispituje savjetnik za ministarske interese.
Ni jedna od ovih afera, ni sve zajedno, smatra autor, ne mogu se mjeriti s „nesputanom moći države da kontrolira svaki aspekt života” kakvu Amnesty International pripisuje Pjongjangu.
Farage i potraga za „britanskim Trumpom” Kolumnist tvrdi da senzacionalizam služi većoj strategiji – stvaranju prostora za političara poput Nigela Faragea. Čelnik Reform UK pojavio se u američkom Kongresu kako bi napao europski Zakon o digitalnim uslugama i britanski Zakon o sigurnosti na internetu, optužujući ih za gušenje slobode govora. Takav nastup, ocjenjuje se, ide naruku tvrdnjama američkih desničara da Europa klizi u autoritarizam, iako je stvarna prijetnja slobodi govora daleko izraženija u državama poput Rusije i Kine.
Posljedice preuveličavanja Histerični ton dijela medija, upozorava autor, dovodi do loše promišljenih zakona i potiskuje razumnu raspravu u kojoj bi „istina, razmjer, pravednost, razum i prosudba” morali imati prednost. Umjesto da se bavi realnim slabostima britanskih institucija, javni diskurs sve se češće pretvara u natjecanje tko će iznijeti šokantniju usporedbu – na štetu samog demokratskog poretka koji takvi mediji navodno brane.
