Hrvatska će 5. kolovoza u Kninu obilježiti 28. godišnjicu operacije „Oluja”, koju državne vlasti opisuju kao presudnu vojno-redarstvenu akciju za oslobađanje okupiranih područja i završetak Domovinskog rata. Istodobno će Srbija, uz potporu entitetskog vodstva Republike Srpske, održati opijelo za stradale Srbe – ove godine u Prijedoru.
Izbor Prijedora izazvao je polemike jer je riječ o mjestu gdje su početkom rata srpske paravojne formacije počinile teške zločine nad Bošnjacima i Hrvatima. Kritičari potez predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika smatraju „teškom sramotom”, ukazujući da se komemoracija za srpske žrtve „Oluje” održava na lokaciji opterećenoj vlastitim nasljeđem stradanja.
U hrvatsko-srpskim tumačenjima akcije i dalje stoji duboki raskol. Dok Zagreb „Oluju” smatra legitimnom oslobodilačkom operacijom, Beograd je opisuje kao protjerivanje i „školski primjer genocida” nad srpskim stanovništvom. Procjene govore o približno 2 000 ubijenih srpskih civila i više tisuća spaljenih kuća nakon kolovoza 1995., dok se u Srbiji rijetko spominje oko 200 000 Hrvata prognanih iz područja pod upravom pobunjenih krajiških Srba od 1991. do 1995.
Posljednjih godina službeni Zagreb pokušava uravnotežiti sjećanja. Na državnoj proslavi 2020. u Kninu prvi je put sudjelovao potpredsjednik vlade iz redova srpske manjine Boris Milošević. Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved tada je ujedno odao počast nevino stradalim srpskim civilima. Slična je gesta ponovljena ovoga ljeta u Otočcu, gdje su predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac i gradonačelnik Goran Bukovac položili cvijeće kod spomenika hrvatskim braniteljima i spomenuli srpske civilne žrtve „Oluje”.
I premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović u govorima redovito podsjećaju da su zločini nad civilima nakon „Oluje” „ratni zločin koji ne zastarijeva”, ističući potrebu da se kazne počinitelji neovisno o nacionalnosti.
Usprkos gotovo tri desetljeća udaljenosti od rata, obje strane još uvijek selektivno prihvaćaju dokumentiranu povijest, upozoravaju analitičari. Hrvatski i srpski arhivski spisi prikupljeni u Haaškom sudu potvrđuju kako nije svatko tko je 1995. napustio Hrvatsku to učinio dragovoljno, baš kao što pobuna nije obuhvatila sve Srbe u zemlji.
Dok Knin i Prijedor 5. kolovoza budu slali suprotstavljene poruke, mnogi ističu da zajedničko komemoriranje svih žrtava ostaje ključno za trajni mir i smanjenje međuetničke mržnje koja još uvijek dijeli društva u regiji.