„Nema vremena za gubljenje”, viče Azamat Dosžanov, čelnik Agencije za svemir KazCosmos dok mu vjetar nosi prašinu preko zapuštene piste lansirnog kompleksa Zenit. Upravo ondje Kazahstan ulaže 1,3 milijarde eura kako bi do kraja godine poletio Sojuz-5 – prva nova raketa iz slavnog kozmodroma otkako su zapadne sankcije odrezale rusku svemirsku industriju od glavnih klijenata.
Baikonur je prije 70 godina lansirao prvi satelit i Jurija Gagarina, ali danas su aktivne samo tri od deset rampi. Većina golemog prostora od 6 700 km² ostaje pod ruskim najmom do 2050., a otrovnim gorivom pogonjeni Proton-M postupno odlazi u mirovinu. Zajedničko rusko-kazahstansko poduzeće Bajterek računa da će Sojuz-5 od 2028. realizirati šest do osam komercijalnih letova godišnje, no analitičari su rezervirani.
„Nakon toga, malo tko želi lansirati iz Bajkonura”, kaže Nurlan Ašelkan, urednik časopisa Space Research and Technology, podsjećajući na trenutak kada je Roskosmos 2022. zaplijenio 36 satelita britanskoga OneWeba. Prekid suradnje s ESA-om i ovisnost ruskih satelita o zapadnim komponentama dodatno su osiromašili knjigu narudžbi – čak je i državna tvrtka Kazakhstan Garysh Sapary preselila lansiranja drugdje.
Svoju priliku Astana vidi u dijelu kozmodroma koji je 2018. potpuno prešao pod njezinu kontrolu: stotinu četvornih kilometara Zenitova lansirnog i montažnog centra te nekadašnja „Gagarinova“ rampa, danas turistička atrakcija. Vlada najavljuje poseban gospodarski režim s poreznim olakšicama, pojednostavljenom carinom i dugoročnim koncesijama.
Pregovara se s indijskim Skyrootom, kineskim Deep Blue Aerospaceom te europskim kompanijama poput Hympulsea, OHB-a i Rocket Factory Augsburga, ali skepse ne manjka. „Osim pustinje i nešto infrastrukture, Kazahstan zasad nema mnogo toga ponuditi investitorima”, kaže izvor iz industrije, podsjećajući da su grad Bajkonur i oba obližnja aerodroma i dalje pod ruskom upravom.
Dok Zapad oklijeva, Peking je već otvorio novčanik: tijekom prošlogodišnjeg posjeta Xi Jinpinga obećano je 100 milijuna juana (13 milijuna eura) za zajedničke projekte, a kineske privatne tvrtke mogle bi biti prvi strani operateri na kazahstanskom dijelu kozmodroma. Time se otvara pitanje hoće li Bajkonur izletjeti iz ruske orbite samo da bi ušao u kinesku.
Ipak, neki vide prostor za novi početak. „Postoji više neiskorištenih hala i rampi o čijem se statusu tek treba raspraviti”, naglašava Stan Rudenko iz Aspire Space Technologies, kompanije koja s Kazahstanom vodi poodmakle razgovore. Sergej Sopov, osnivač kazahstanske svemirske agencije, rezimira dilemu: „Ova je situacija slijepa ulica i za Kazahstan i za Rusiju. Moskva je samo zakupac i ne ulaže u razvoj.”
Hoće li porezne olakšice, pustinja i naslijeđe Gagarinova leta biti dovoljni da privuku nove „svemirske jednoroge”, znat će se već u rujnu, kada Astana domaćinima u Almatiju predstavlja detalje zone slobodnog lansiranja.
