Ekonomist Ljubo Jurčić smatra da bi Hrvatska mogla prijeći na kraće radno vrijeme – primjerice 35-satni tjedan – bez većih posljedica za gospodarstvo, ali samo uz promišljenu organizaciju rada.
„Mislim da to ne bi ništa previše utjecalo na produktivnost kod većine sektora. Ne bi bilo štete za ekonomiju ako bi se na pravi način organiziralo, ako bi se zadržala produktivnost. Nigdje se ne radi osam sati puni radni dan; uvijek postoji prazni hod”, istaknuo je Jurčić.
Prema njegovu objašnjenju, kraće radno vrijeme moglo bi smanjiti taj „prazni hod”, a zaposlenima bi donijelo više slobodnog vremena i dodatnu motivaciju. No idealan model – skraćeni radni dan ili slobodan dan više u tjednu – ovisi o prirodi posla:
- Poslovi vezani uz stalnu komunikaciju s partnerima morali bi zadržati istu dnevnu dostupnost.
- Unutarnji procesi koji ne ovise o vanjskim rokovima mogli bi se obavljati u kompaktnijim blokovima sati.
Unatoč mogućim prednostima, Jurčić upozorava da pitanje produktivnosti ostaje ključno: „Skraćivanje radnog vremena nije na prvom mjestu za povećanje produktivnosti. To prvenstveno ovisi o organizaciji, tehnologiji i procesima poslovanja.”
Statistika koju navodi pokazuje razmjere problema:
- prosječna godišnja proizvodnja po radniku u Hrvatskoj iznosi oko 25 tisuća eura;
- u Sloveniji je taj pokazatelj više od 35 tisuća eura;
- europski prosjek penje se na 50 tisuća eura.
Za veći učinak, kaže, potrebno je usmjeriti se na složenije proizvode te ovladati naprednijom tehnologijom, podići razinu organizacije i redovito ulagati u kadrove, logistiku i financiranje. Bez toga, dodaje, skraćivanje radnog tjedna samo po sebi neće riješiti temeljne slabosti hrvatske produktivnosti.