Nakon završetka niza ovogodišnjih izbora, u javnom prostoru ponovno se čuje poznata optužba: radnička klasa „glasa protiv vlastitih interesa“, a oni koji ostanu kod kuće ili zaokruže HDZ-ove ili druge desne liste proglašavaju se neinformiranima ili jednostavno – glupima.
Autor komentara podsjeća da ta reakcija ciklički izbija nakon svakog izbornog ciklusa. Obično dolazi iz dijela medijskog komentarskog kruga i urbanog sloja srednje klase, mahom lijevo orijentiranog po vlastitom uvjerenju. Ključna im je zamjerka što građani nisu „ispravno“ iskoristili svoje biračko pravo: ili nisu izašli na birališta ili su, izlaskom, podržali „pogrešnu“ političku opciju.
Zaključak da su „svi političari isti“, navodi tekst, proizašao je iz dosadašnjih smjena vlasti koje su pokazale da se, unatoč promjeni na vrhu, ništa suštinski nije promijenilo za obične ljude. Upravo ta rezignacija dio birača odvraća od glasačkih kutija ili ih, pak, potiče da glas povjere etabliranim strankama čija im je politika – ma koliko kritizirana – barem poznata.
U komentaru se stoga otvara pitanje: jesu li birači doista iracionalni ili jednostavno reagiraju na političku praksu koja im, neovisno o imenu vlade, rijetko donosi opipljive koristi?