Miljenko Jergović najavio je novo djelo „1983. – romaneskni manevri” (Fraktura, 2025.), ambicioznu proznu fresku sastavljenu od 33 priče koje zajedno tvore svojevrsni dnevnik jedne godine. Autor se odlučio upravo za 1983. jer ju osobno pamti kao srednjoškolac sarajevske gimnazije, dok je grad ubrzano mijenjao lice pred Zimsku olimpijadu 1984.
Roman paralelno rekonstruira političko-društvenu klimu ranih osamdesetih i intimne mikropriče običnih ljudi. U Jergovićevoj viziji kasni socijalizam odiše neizvjesnošću: u zraku se osjeća trulež sustava, ali svakodnevica još uvijek vrvi koncertima, putovanjima u Trst i Istanbul te pop-kulturom novog vala. Kroz tekst se provlače kulturni „markeri” – od Kiša i Krleže do Azre, Idola i Pankrta – koji služe kao emotivni katalizator likova i razotkrivaju rastuće klasne razlike u nominalno besklasnom društvu.
Među povijesnim točkama autor bilježi atentat na turskog veleposlanika u Beogradu i smrt Aleksandra Rankovića, događaje koji, kako sugerira roman, duboko potresaju kuhinjske razgovore i oblikuju kolektivni nerv. Istodobno se istražuje kako se „velika” povijest uvlači u dnevne boravke, gdje intima postaje dio politike, a nostalgija i strah preuređuju odnose između roditelja i djece.
Formalno, tekst je gust kolaž dokumenata, enciklopedijskih bilješki, radijskih fragmenata i urbanih scena. Takva struktura omogućuje brze promjene tonaliteta – od humornih do mračnih – i služi autoru da „manervira” među žanrovima, kako sugerira podnaslov.
Knjigu prati i kritička opaska o Jergovićevu sklonom pretjerivanju i namjernom provociranju, osobito kada sentimentalno pristupa liku Aleksandra Rankovića ili kada ironizira tadašnje eurovizijske uspjehe Jugoslavije. Unatoč tome, „1983.” se ističe kao emotivno bogat projekt koji nudi i kroniku i meditaciju o sumraku jedne epohe.
Čitatelju je, prema najavama, ponuđena snažna atmosfera vremena: što se čitalo, slušalo i o čemu se raspravljalo dok je Sarajevo, „mjestom spleena”, istodobno gradilo stadione i pripremalo se za vlastiti povijesni trenutak. Roman bi, stoga, mogao privući i one koje zanimaju makro-povijesni lomovi i one što traže intimnu, nostalgičnu priču o odrastanju u gradu koji se doslovno i metaforički gradio preko noći.