Povjesničar Tvrtko Jakovina gostovao je u emisiji RTL Direkt kod Mojmire Pastorčić, gdje je analizirao krvave prosvjede u Iranu u kojima je, prema dostupnim podacima, ubijeno najmanje 3 400 ljudi.
Jakovina je upozorio da bi eventualna američka vojna intervencija bila logistički složen pothvat: „Međutim, udar iz zraka i udar na Iran, koji je velik kao pola Europe, da bi se riješili neredi, nije baš jednostavan. Čini mi se da to može biti nekakva moralna potpora onima koji prosvjeduju, ali ne puno više od toga.”
Prekid letova kao znak napetosti
Sugovornik je podsjetio da je Lufthansa obustavila letove ne samo prema Iranu nego i prema Izraelu, a sličnu odluku donijele su i druge kompanije. „Čini mi se da se nešto počelo ozbiljno događati… što može sugerirati da se nešto događa”, rekao je, tumačeći potez zračnih prijevoznika kao indikator pojačanih sigurnosnih rizika u regiji.
Povijesni presedani i Trumpova uloga
Jakovina smatra da poruke bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koje ohrabruju prosvjednike, nose ograničenu težinu: „Amerikanci su znali to raditi. Radili su to i 1956. godine kad na koncu nisu pomogli, ali su radili i u nekim drugim slučajevima kad je pomoć stigla.” Upozorio je da bi potpora mogla stići prekasno za brojne već uhićene demonstrante.
Tko želi promjenu, a tko opstanak režima?
Prema Jakovini, struktura iranskoga društva i raspoloženje prema vlasti ostaju nepoznanica. Dio građana priželjkuje kraj Islamske Republike, drugi strahuju od naglih lomova, dok treći zazivaju tek „korekciju” postojećeg sustava, bez povratka na monarhiju.
Ponovni spomen Reze Pahlavija
U razradi mogućih političkih raspleta često se spominje Reza Pahlavi junior, sin posljednjeg iranskog šaha. Jakovina podsjeća: „On je Amerikanac, u Americi je završio škole, živi u Marylandu i dugo godina je prisutan na sceni… Međutim, njegova popularnost nikad nije bila osobita, a nije baš bila ni osobita popularnost monarhije koju su mnogi možda zaboravili.”
Povjesničar zato zaključuje da sudbinu Irana, unatoč vanjskim pritiscima i simboličnoj podršci, vjerojatno i dalje određuju složeni unutarnji odnosi i bojazni samih Iranaca.
