Povjesničar Tvrtko Jakovina u RTL-ovu Direktu komentirao je val novih priznanja palestinske državnosti te upozorio da bi, unatoč snažnom političkom signalu, promjene na terenu mogle izostati.
Jakovina je podsjetio da je prvi val priznanja krenuo 1988. kada su nesvrstane zemlje i tadašnji Istočni blok podržali palestinsku državnost, dok su zapadne sile ostale suzdržane. „U određenom smislu jest više od obične simbolike kada vam to učini Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je ponešto odgovorno za način na koji danas imamo organiziran Bliski istok”, rekao je, ali i dodao da se za Palestince „na terenu vjerojatno neće dogoditi ništa”.
Govoreći o prijedlozima unutar izraelske vlade, povjesničar je podsjetio na ideju da se Zapadna obala svede na nekoliko odvojenih gradova pod palestinskom samoupravom, dok bi ostatak anektirao Izrael. Time, smatra, izostaje vizija održive države: od teritorijalne povezanosti do definicije vojske, političkog sustava i prava žena.
„Ta zemlja je danas iz dva dijela – u Gazi je bio Hamas, na Zapadnoj obali Fatah – i mi nemamo jasne konture što bi sutra bila Palestina”, naglasio je.
Na pitanje voditeljice Mojmire Pastorčić može li u Hrvatskoj zamisliti demonstracije kakve se traže u Italiji, Jakovina je odgovorio: „Jedva bih mogao zbog Srbije zamisliti nešto slično, a kamoli...”, čime je ukazao na tradicionalnu opreznost domaće politike u regionalnim pitanjima.
O nadolazećem govoru predsjednika Zorana Milanovića pred Općom skupštinom UN-a, povjesničar je zaključio da Zagreb nastoji samo izbjeći neugodnu izolaciju: „Hrvatska sada samo pazi da ne ostane slučajno posljednja.” Upozorio je kako se službeni stavovi mijenjaju od slučaja do slučaja, pa država „glasa na jedan, drugi ili treći način” bez dugoročne strategije.
Jakovina stoga drži da je hrvatska diplomacija trenutačno reaktivna, a ne proaktivna, što bi joj moglo otežati pozicioniranje u sve složenijem bliskoistočnom krajobrazu.
