Početak manifestacije „Dani srpske kulture” u Zagrebu pretvorio se u dvostruku priču: glasno ometanje otvaranja i rasprava o političkim stavovima povjesničara umjetnosti Dejana Medakovića, kojem je prva izložba bila posvećena.
Na otvaranju se, prema svjedočenjima sudionika, pojavilo pedesetak maskiranih muškaraca, većinom povezanih s navijačkim skupinama. Uzvikujući „O Hrvatska, o Hrvatska, nezavisna država” i pjevajući „Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati”, pokušali su prekinuti program. Organizatori su događaj ipak priveli kraju, dok je policija intervenirala kako bi spriječila eskalaciju.
Povjesničar Hrvoje Klasić najoštrije je osudio nasilje: „Apsolutno osuđujem fašizam i svaki oblik agresije… sadržaj izložbe nije bio toliko provokativan da bi potaknuo nasilje.” Istodobno, Klasić priznaje da je Medakovićeva uloga u novijoj povijesti dijelom kontroverzna.
Medaković, rođen u Zagrebu, stekao je ugled vrhunskog intelektualca i predsjedavao Srpskom akademijom nauka i umetnosti. No Klasić podsjeća da je sudjelovao u pripremi Memoranduma SANU te da je „’90-ih godina podržavao Slobodana Miloševića” i imao izričito nacionalističke stavove. „Rekao bih da je njegovo promišljanje političkih odnosa bilo duboko kontroverzno – i pogrešno”, naglasio je Klasić, dodajući da to treba biti poticaj za otvorenu raspravu, a nikako opravdanje za nasilje.
Događaj je razotkrio dva sloja napetosti: s jedne strane, još uvijek žive refleksije ratnih devedesetih, a s druge, pitanje kako se u javnom prostoru predstavljaju složene ili dvojbene povijesne ličnosti. „Siguran sam da mnogi koji su prosvjedovali o Medakoviću znaju vrlo malo”, zaključio je Klasić, pozivajući na dijalog umjesto fizičkog obračuna.