U gradiću Tuam u županiji Galway u ponedjeljak je počeo dugoočekivani iskop terena za koji se vjeruje da krije posmrtne ostatke 796 beba umrlih u nekadašnjem domu za samohrane majke St. Mary’s. Na 5 000 četvornih metara, usred stambenog naselja, 18-člani međunarodni tim arheologa, antropologa i forenzičara polako će uklanjati sloj po sloj zemlje posebnom žlicom bagera bez zubaca. Radovi su planirani na dvije godine.
Voditelj operacije, bivši izaslanik Međunarodnog odbora Crvenog križa Daniel MacSweeney, naglašava da će se svaka kost tretirati „kao na mjestu zločina”. Blizina ostataka iz razdoblja Velike gladi i starog radnog doma, voda koja je prodrla u improviziranu grobnicu – zapravo napušteni podzemni septički spremnik – te izmiješanost dječjih kostiju čine posao izuzetno složenim. Ako ekipa naiđe na tragove nasilne smrti, odmah će obavijestiti mrtvozornika i policiju.
Iskop predstavlja novu fazu irskog suočavanja s desetljećima zlostavljanja i zanemarivanja djece u crkvenim i državnim institucijama. Red sestara Bon Secours vodio je dom u Tuamu od 1925. do 1961., uz blagoslov države koja je ignorirala bijedu, mizoginiju i visoku stopu smrtnosti novorođenčadi. Nakon zatvaranja doma zgrade su srušene, a nad masovnom grobnicom niknule su kuće.
Priča je godinama bila prešućena. Već 1975. dvojica dječaka, tražeći jabuke, naletjela su na kosti u napuštenom spremniku, no vlasti nisu reagirale. Tek kada je lokalna povjesničarka Catherine Corless 2014. otkrila smrtovnice za 796 djece, uslijedila je državna istraga, javna isprika i zakonska odluka o ekshumaciji.
„Vrlo sam, vrlo olakšana što se to napokon događa”, rekla je Corless. „To je radost za mene i za obitelji koje se nadaju pronaći svoje maleno srodnike.” Svoje dokumente predala je istraživačkom timu i vjeruje da će uzorci DNK rodbine pomoći u identifikaciji, premda su mnoge kosti oštećene vodom i izmiješane.
Cilj operacije jest prikupiti sve posmrtne ostatke, utvrditi identitet koliko god je moguće te ih dostojno ponovno pokopati. Za Irsku, kažu stručnjaci, to je još jedan korak prema zatvaranju bolnog poglavlja obilježenog sramom i patnjom onih koji su rođeni „izvan braka”.