Iranske vlasti ovih su dana izrekle nove, višegodišnje zatvorske kazne skupini od pet građana koji su napustili islam i prihvatili kršćanstvo. Presuda od osam godina zbog navodnog „širenja kršćanske vjere” i „djelovanja protiv nacionalne sigurnosti” najnoviji je signal sve žešće represije prema obraćenicima.
Prema podacima međunarodnih udruga za ljudska prava, u posljednjih godinu dana gotovo stotinu vjernika – uglavnom konvertita i protestantskih pastora – skupilo je ukupno čak 260 godina zatvora. Sudovi se rutinski pozivaju na optužbu za ugrožavanje sigurnosti kako bi kaznili i najosnovniji vjerski život: molitve u privatnim domovima, online biblijske studije ili sudjelovanje na seminarima u inozemstvu.
Ustav Islamske Republike priznaje kršćanstvo samo za tradicionalne etničke zajednice poput Armenaca i Asiraca. Prelazak s islama smatra se apostazijom i podliježe strogim kaznama koje uključuju uhićenja, mučenje, otkaze i oduzimanje roditeljskih prava. Izvještaji Amnesty Internationala bilježe batinanja, psihološko zlostavljanje i prisilu na javno odricanje od vjere, zbog čega stotine Iranaca bježe u Europu i Sjedinjene Države.
Unatoč pritisku, broj kršćana u Iranu raste. Službeno ih je nešto više od 300 000, dok neslužbene procjene govore o čak 800 000 obraćenika. Taj rast odvija se gotovo isključivo u podzemlju – kroz kućne crkve, neformalne molitvene grupe i digitalnu evangelizaciju. Svjedočanstva vjernika često spominju osobne vizije i izravan osjećaj susreta s Kristom koji, kažu, nadjačava strah od progona.
Iranski slučaj sve snažnije ilustrira koliko su vjerske slobode lomljive kada država sigurnosni aparat koristi protiv osobnog uvjerenja. Organizacije za ljudska prava traže od međunarodne zajednice jasniji pritisak na Teheran, dok se unutar zemlje vjera u tajnosti i dalje širi – postajući simbol tihog, ali ustrajnog otpora.