London – Dugometražni prvijenac iračkog redatelja Hasana Hadija „The President’s Cake” („Predsjednička torta”) pretvorio je sjećanja na život pod sankcijama i kultom ličnosti Sadama Huseina u toplu, duhovitu, ali i bolnu filmsku priču o devetogodišnjoj Lamiji kojoj u školi zapadne neželjena dužnost: ispeći rođendansku tortu za iračkog diktatora.
Film, smješten u rane 1990-e, prati djevojčicu i njezinu baku u potrazi za skupocjenim sastojcima u Bagdadu, dok istodobno prikazuje svakodnevni strah režima koji je – prema riječima autora – imao više portreta i kipova nego što je Irak tada imao stanovnika. „We're talking about a period when childhood lost its innocence”, prisjetio se Hadi.
Ulazak u povijest „Predsjednička torta” prvi je irački film koji je dospio na uži popis za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, iako nije ušao među konačnih pet. Sniman je s naturščicima – u Iraku ne postoje glumačke škole – a otvorne scene su nastajale u nepristupačnim močvarama juga zemlje, što je, kako kaže autor, „izazvalo sijede prije vremena”.
Hadi je odrastao krijumčareći VHS-kasete zabranjenih stranih filmova koje je skrivao ispod košulje. Za politički „opasan” naslov, kaže, mogla je slijediti i smrtna kazna, čak i za dijete. I sam nikada nije okusio pravu tortu prije sredine puberteta; školske bi se torte redovito odnosile kućama nastavnika, a ono što je djeci ostajalo bile su „depresivne nakupine datulja”.
Sankcije kao nevidljivo oružje Redatelj osobito naglašava razoran učinak međunarodnih sankcija uvedenih nakon Zaljevskog rata. Učitelji su s mjesečnih 800 dolara pali na samo pet, pa je korupcija prodirala i u učionice; jedna od potresnijih scena prikazuje nastavnika koji djevojčici krade jedinu jabuku iz torbe. „I believe sanctions are more violent than bombs”, ističe Hadi, podsjećajući da je zbog nestašice antibiotika njegov rođak ostao bez sluha.
Unatoč rizicima snimanja i neizbrisivim traumama djetinjstva, Hadi se sprema vratiti u Bagdad s novim projektima. „Želim snimati filmove o Iraku. Da.”, poručuje, uvjeren da priče iz zemlje pod čijim je nebom odrastao tek čekaju da budu ispričane.