Internet kakav poznajemo, osmišljen za ljude koji tipkaju, kliktaju i skrolaju, uskoro bi mogao postati sporedna scena. Sve brži uspon AI-agenata – sustava poput ChatGPT-a, Copilota, Claudea ili Geminija – signalizira premještanje glavne uloge s čovjeka na stroj.
Autori upozoravaju da današnji „ljudski” web izgleda kao kaldrma pod Ferrarijem: agenti moraju klikati gumbe, vući kursore i ispunjavati obrasce umjesto nas, što je sporo i neučinkovito. Ako im se, pak, dopusti da djeluju samostalno – kupuju, rezerviraju putovanja ili pregovaraju usluge – potrebna je posve drukčija infrastruktura.
Ključne crte nadolazeće mreže:
• Brzina i nevidljivost: stranice postaju krajnje točke, sučelja nestaju, a podaci teku izravno između sustava.
• API-ji kao izlozi: agent ne „gleda” proizvodnu stranicu, nego jednim upitom provjerava ispunjava li ponuda korisnikove želje, budžet i prioritete.
• Povjerenje kao valuta: strojevi ne mogu „ići na osjećaj”. Provjeravat će reputaciju izvora, činjenice i ishode, pa će se struktura, metapodaci i verifikacijski signali vrednovati više od dizajna.
• SEO postaje MEO: optimizacija za strojeve (machine experience optimization) zamjenjuje dosadašnju borbu za ljudsku pažnju.
U takvom scenariju moguće su dvije „paralelne mreže”: vizualna, sporija i uvjerljiva za ljude te minimalna, brza i transakcijska za agente. Vjerojatniji je, međutim, slojeviti pristup – svaka digitalna površina dobiva strojno čitljiv „premaz”. Tko ga ne ponudi, postat će nevidljiv.
Posljedice su sveobuhvatne: sadržaj se pretvara u podatke, brendovi mjere povjerenje kroz transparentne metrike, a odlučujući faktori nisu izgled nego latencija i pouzdanost. Za pet godina, predviđa se, neće čovjek kliknuti „kupi sada”, nego njegov agent, donoseći stotine mikro-odluka dnevno.
Zaključak je jasan: mijenjaju se pravila igre. Stari internet građen je za ljude, novi nastaje za agente – i tvrtke koje to prve shvate mogle bi preuzeti budućnost, baš kao što su ceste izumljene za automobile, a ne za konje.